Piše Žorž Crmarić
Više od 150 mrtvih – dvotjedna je bilanca niza samoubilačkih i drugih oružanih napada Talibana, ali ne u Afganistanu, nego Pakistanu. Dakle, ne u zemlji gdje sto tisuća stranih i još više afganistanskih vojnika sve teže izlazi na kraj s talibanskim pobunjenicima, nego u zemlji koja je godinama financijski i oružjem pomagala ekstremne islamske fundamentaliste.
Vođa afganistanskih Talibana Mullah Omar, uostalom kao i vođa al Qaide Osama bin Laden, našao je sigurno utočište u Pakistanu, posebno u pograničnom području istočnog Waziristana. Problem više nije samo taj da se talibanske oružane akcije protiv Afganistana pripremaju u sigurnosti pakistanskog teritorija, nego se sada pakistanski Talibani okreću protiv istih vlasti koje su ih, najblaže rečeno, godinama tolerirale, ako ne i poticale, financirale pa i naoružavale – kao instrument u šezdeset godina starom Kašmirskom sporu s Indijom, a osamdesetih godina i kao oružje protiv sovjetske okupacije Afganistana.
Ovotjedno izdvajanje više od sedam milijardi dolara američke pomoći Pakistanu podrška je naporima izabranih vlasti u Islamabadu, te pomoć izvanredno utjecajnim i moćnim oružanim snagama te nuklearne sile u njihovom zaustavljanju daljnjeg jačanja naoružanih militantnih fundamentalista – bilo da su u pitanju afganistanski ili pakistanski Talibani, teroristi al Qaide, sljedbenici Gulbudina Hekmatiara, Lashkar-e-taibe, ili neki treći.
Post je objavljen 16.10.2009. u 22:16 sati.