Antigua je osnovana 10. ožujka 1543. godine i bila je kolonijalna prijestolnica pune 233 godine. Bila je centar golemog područja koje se protezalo od Chiapasa na sjeveru do Kostarike na jugu. No, Antigua nije imala sreće. Nekoliko puta su joj zaprijetili vulkani koji je okružuju, a posao dovršili mnogobrojni potresi. Posljednji iz 1773. godine gotovo je do temelja razrušio grad i tri godine kasnije glavni je grad preseljen u Ciudad de Guatemalu. Antigua je obnovljena tijekom 19. stoljeća, ali većina stanovnika nikada se nije vratila iz Ciudad de Guatemale. Zato Antigua danas broji svega 42000 stanovnika.
Antigua je, u usporedbi s ostatkom Gvatemale, iznimno čist i sređen grad. Ali dok šećem slikovitim šarenim popločenim ulicama grada, dokazi velikog potresa svako malo su vidljivi. Antigua je oduvijek bila poznata po velikom broju samostana i crkava, mnogi ukrašeni u osebujnom baroknom stilu. I danas su crkve tu, ali većina se nalazi u ruševinama jer se nakon potresa ni svećenstvo uglavnom nije vratilo u Antigvu. U najboljem slučaju, kao kad je riječ o crkvi sv. Franje ili, još bolje, katedrali sv. Jakova na glavnom gradskom trgu Parque Central, obnovio se samo središnji brod i glavna fasada, a ostatak je ostavljen propadanju. Crkve su bile ogromne i treba samo malo uposliti maštu i zamisliti neko drugo vrijeme kojeg su crkve i dan danas svjedoci.
Htio bih posjetiti Casu Popenoe, kuću potkralja, koja je obnovljena u originalnom stilu jedne kraljevske kolonijalne rezidencije, ali nažalost zatvorena je. Ponovno je obnavljaju. Obnavljaju i Palacio de los Capitanes, sjedište kolonijalne vlade od sredine 16. do kraja 18. stoljeća. Kao i obližnje Sveučilište San Carlos, osnovanog u Antigvi davne 1676. godine. Ovim remek djelima kolonijalne arhitekture, a na mnogima zaštitini znak su prednje fasade otvorene stupovima i lukovima, mogu se diviti samo izvana.
Navečer Antigua pruža potpuno drugu sliku. Grad se počinje prazniti s prvim mrakom, a do osam sati sve su trgovine već zatvorene, kao i znatan broj kafića i restorana. Suprotno možebitnim pretpostavkama da je riječ o gradu za zabavu, malo je ovdje diskoklubova, a iz rijetkih otvorenih kafića do ulice dopire ugodan slabašan zvuk glazbe, a ne onaj čest trešteraj kao kod nas. Ono što me iznenađuje jest praznina ulica. Gvatemalci su narod koji rano večera i rano ide spavati i razumijem da njih već u osam navečer na ulicama gotovo da i nema. Osim vozača tuk tukova te još uvijek upornih i nadobudnih prodavača raznih drangulija koje se uglavnom svode na razne ogrlice, šarene stolnjake i pokrivače ručne izrade. I u mraku vrebaju na strance i opazivši ih, odmah trče prema njima s ogromnim zavežljajima svega i svačega. Stranac se u Gvatemali ističe i nema načina da on postane nevidljiv. Ali ni tih stranaca na ulicama Antigve u osam navečer baš i nema. To me iznenađuje. Velika enigma. Gdje nestanu svi oni stranci koji po danu hodaju uokolo s fotoaparatima u rukama? Gledam u jedan kafić. Gotovo je prazan. Drugi ima još manje gostiju. Restorani se također ne mogu pohvaliti posjetama. Gdje li su nestali? Gdje večeraju? Gdje odlaze na večernju čašicu i rundu razgovora?
Odgovor nisam uspio dobiti.
Post je objavljen 07.10.2009. u 15:48 sati.