Marketing
Ona, on i ja
On je sjedio u fotelji i gledao nogomet.
U bijeloj potkošulji, s čačkalicom u kutu usana.
Ona je sjedila u kuhinji, sa mnom.
Taj dan je ubrala kasne smokve za mene, zna da ih volim.
On je njen novi dragi, nakon propalog braka šansa za bijeg od samoće.
Ja sam njena stara prijateljica, tješiteljica i nevjerni Toma.
Ona je pričala kako je sretna.
Ja sam kimala glavom i smješkala se na mjestima gdje treba.
Rekla je kako želi normalnu vezu.
Ja sam odgovorila kako je i zaslužuje.
U sebi sam mislila kako zaslužuje više, ali to nisam rekla.
Onda je njen novi dragi došao u kuhinju, otvorio frižider i uzeo pivo.
Ona se blaženo nasmješila njemu u potkošulji.
Ja sam preokrenula očima u sebi i nisam ni beknula.
Oči su mi ostale prikovane za tacnu na sudoperu.
Na tacni su bile dvije šalice od kave i dvije čašice za žesticu.
Oprane, jer on voli da je sve na svom mjestu.
Red se mora znati.
A meni ništa već dugo nije izgledalo samotnije od tih šalica i čašica na tacni.
Malih, kao i mrvice sreće koje ona skuplja u strahu od samoće kao gospodski Kastor mrvice pod stolom.
Zato mi je danas došlo da zadavim radijskog spikera kada je rekao kako je sreća u malim stvarima.
Jer, to je valjda utjeha kada nas velike nesreće slome?
Kada svoje poraze nazovemo iskustvom?
Post je objavljen 13.10.2009. u 23:22 sati.