Marketing
Najvažnije da smo zdravi
Kod nas, na moru, je blaži temperaturni prijelaz iz noći u dan. U subotu i nedjelju ujutro bijaše oko 18 stupnjeva. Tijekom dana pojavilo se sunce, vjetra još nije bilo, pa se nadiglo na ugodnih 22-23. A kiša padala i s petka na subotu i sa subote na nedjelju. Da padala, pljuštala, i grmilo i sijevalo. Svejedno smo uspjeli muž i ja subotu odraditi a da nas je vrijeme poslužilo. I u nedjeljno jutro sjesti na bicikle i odvesti se do Katora, praćeni tišinom.
Gdjegdje koji cvrkut ptica, šuškanje lišća pod nožicama vjeverica,
udaljeni zvukovi ponekog automobila na putu prema Savudriji...
A onda je zapuhalo i rashladilo. Pa jučer ujutro još jedno nevrijeme. Negdje u okolici i led padao. I temperatura se spustila bezobrazno ispod desetke. Kao što je u unutrašnjosti već danima bilo. I opet iz sandala u čizme. Iz kratkorukavnih majičica u debele veste i jakne. I pod jorgan-planinu umjesto pod dekicu. A u nedjelju još bijaše nadobudnih i hrabrih koji se usudiše ući u more. Svaka čast, svaka čast.
Zbog posla propustih i ovu Kestenijadu u Kostajnici. I prvu Kestenijadu u Oprtlju. Najvjerojatnije nećemo ni za Sisvete u rodni grad. Vremensko-novčana stiska, prokletnica. I višemjesečno iščekivanje i očekivanje nekih papira i odluka koje za sobom onda vuku hrpetinu drugih nekih iščekivanja i papira i odluka. I već me križa bole od tog niskog-poluniskog starta uoči očekivanih promjena u vlastitom životu. No, svejedno ću naći i radost i osmijeh kad se "situacija" razbistri, smiri i sredi. I nastojati zaboraviti svo ovo piljenje živaca i komplicirane dijagrame tokova-tijekova koji su se isprepleli posljednjih mjeseci: ako bude ovo, onda ćemo ovako, ako bude ono, onda ćemo onako, ali ako bude ovo drugo samo djelomično, onda bismo mogli onako...
Najvažnije u svemu ovome je da smo zdravi (kuc-kuc-kuc). Da su curke već nanizale odlične ocjene. Da smo se uhodali u dva nova ritma – gimnazijalka prvi put u školovanju (a onda i mi zajedno s njom) ima i popodnevnu nastavu, svaki drugi tjedan. Pa jedan tjedan vlada jedan režim u našoj kući a drugi tjedan – drugi. Zidni kalendar je išaran obvezama i podsjetnicima. I jedva čekamo zimski raspust.
Post je objavljen 13.10.2009. u 18:45 sati.