Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/framari

Marketing

Fra Damir Cvitić usnuo u Gospodinu

U Zagrebu je 10. listopada nakon kratke i teške bolesti preminuo fra Damir Cvitić, član Franjevačke provincije sv. Jeronima iz Zadra. Fra Damir je rođen u Labinu 23. prosinca 1970. U franjevački novicijat stupio je na Košljunu 3. srpnja 1988. Svečane zavjete položio je u Rijeci 18. rujna 1994. Za prezbitera je zaređen u Puli 27. travnja 1996.

Bio je također jedan od prvih duhovnih asistenata Frame Krnjevo.

U provinciji je vršio dužnosti definitora, tajnika provincije, gvardijana, župnika i magistra klerika.


Sprovod će se održati u utorak 13. listopada 2009. na otoku Košljunu, s početkom u 12 sati.

Iz posljednjeg pisma fra Damira:
Ove lijepe i duboke misli poslao je fra Damir Cvitić iz bolnice, da ih pročitamo, jer zbog bolesti nije mogao voditi naš susret na Košljunu. Tako pišu člnanovi zbora „fra Ivo Peran“ Župe sv. Nikole Tavelića iz Rijeke.

Ples pera

Vani se oblaci poigravaju sa suncem, izvode neki svoj ples skrivajući ga pogledu zemnika da bi ga načas ponovno razotkrili. Promatram tu igru iza okna svoga prozora. Zrak je još uvijek omamljujuće topao, onako klasično dalmatinski podnevno mlitav. Sestra mi javlja preselio je dragi brat Ocu u zagrljaj.

Bože moj što li je ovo malo naše duše naspram vremena koje nas proždire, nemilosrdno melje u žrvnju svoga tijeka?! Poput traga rose na jagodicama prstiju eto tako naši dani klize odnoseći sa sobom i dobro i loše. A Tvoja je riječ- idi, prodaj što imaš, razdijeli potrebitima pa dođi i slijedi me. Tražiš li previše, možda katkad odveć previše, nije Ti dovoljno ovo malo duše, Ti želiš sve, puninu svega što jesmo i onoga što nismo, pa čak i trag onoga što imamo biti. Idi rasprodaj, razdjeli… Pitam se što meni ostaje, od čega ću ja živjeti?! Poput lahora spuštaš svoj odgovor na moju uzavrelo srce- želiš li biti savršena dosta ti je moja milost.

Tvoja milost… Dosta mi je da razdijelim, da predam, da trajno od sebe odvojim ono što me zapravo nikad i nije činilo onim što jesam, što imam biti. Da rasprodam, oslobodim krila za let, za vinuće u nebeska prostranstva. Želim li biti savršena… A želim, jer biti savršen znači biti nositelj Tvoga imena. Raširiti dlan i dopustiti da daljinama poteknu svi planovi, svi svjetovi vlastite mi produkcije, gledati ih kako nestaju na obzorju vremena odnoseći sa sobom smrtni dio lomljivog tijela. Ne pustiti suze nad udesom, jer čovjek je znatno više od tijela, znatno više od šačice praha koju uzaludno pokušavamo zarobiti među prstima vremena. Razdati sve, do posljednje kapi, kako iglena ušica ne bi bila preuska za prolaz u Očev zagrljaj…

Gledam Nebo, to lijepo blisko Nebo… Da, tamo nam je svima poći. U času potpunog razdanja, kad nadmoć nad nama izgubi sjaj vremenitih dobara duša će se lagana poput pera vinuti širini Neba istovremeno je svu obuhvaćajući i gubeći se u njenoj nepreglednosti. Tada ćemo se spoznati što savršenost sobom donosi, tada će duši jasno biti da oplijena put je razdanja za Vječnost! I da sve je ovo ovostrano samo ples maloga pera predanog vjetrovima trenutnih naleta, Zato malo pero zapleši ples svoje vječne duše na dlanu Oca koji je Ljubav!

s.M.Karla

Božje tajne ne možemo shvatiti, možemo im se samo klanjati. Tu spada i euharistija. Ne opterećujte se predavanjima, već se klanjajte. Pozdrav

Ljubiti Boga ne znači o njemu sve znati, nametati mu se molitvama, uvjetovati ga svojim planovima, nego prije svega uživati u njegovoj blizini, radovati se i predati njegovu čovjekoljublju, vršiti njegovu volju i u tome naći svoju hranu i mir.



Post je objavljen 11.10.2009. u 23:11 sati.