Marketing
18. zagreb maraton
Odnosno punim imenom:
18. večernjakov zagreb maraton,
hervisov polumaraton
&
adidas utrka građana
Zadnji tjedan priprema
Trener tergat Janko (aka Dragan J.) je poslao mail s treningom za zadnji tjedan. Rekoh sam sebi, pa, bar bi ovaj zadnji tjedan mogao trenirati po uputama. Jednostavne su i dostižne. No, umjesto da napravim tri lagana treninga tijekom tjedna, ja sam u srijedu otišao na 10. kolo jGl-a, a u četvrtak i petak mi se nije dalo trčati. Osjećao sam neki čudan umor, pa sam relativno rano otišao u krevet (sam). U subotu ujutro nisam mogao odoljeti zovu male, koju već duže vrijeme zapuštam (konkretno 55 dana), pa sam joj priuštio 25 km zadovoljstva među mojim moćnim udovima. Bila je sretna kad sam ju vezao za metalnu ogradu nakon treninga i oprao.
Osim plana trčanja, dobio sam i plan prehrane za zadnji tjedan. Janko to zove Carboloading. Downloading ne spominje. Poanta carboloadinga je izbacivanje ugljikohidrata u prva tri dana i prehrana temeljena na proteinima, te nakon toga tri dana "punjenja" ugljikohidratima bez proteina. U mojoj operativnoj provedbi je to išlo malo teže, no trudio sam se držati plana. Za večeru sam uzeo čevape (proteini). Serviraju ih s lepinjom. I pivo. U tom trenutku nisam razmišljao da su alkoholi ugljikohidrati. Možda nisam uspio odvojiti ugljikohidrate od proteina u tim proteinskim danima, ali sam zato u ugljikohidratnim danima jeo pizzu (s tunom). Pizze su od tjesta, a tijesto su ugljikohidrati. Tuna je riba, pa sigurno dobro dođe zbog Omega masnoća. Pivo je ovaj puta potpuno prihvatljivo, obzirom da su to tekući ugljikohidrati.
Unatoč ovoj rigidnoj dijeti, tijelo je uspjelo zadržati istu masu (82 kg) i postotak masnog tkiva (25%).
Atmosferske prilike (i neprilike)
Mnogi trkači su pozorno pratili promjene vremenske prognoze. U subotu sam na počinak krenuo s očekivanjem da ću bar dio trke trčati praćen kišom, te se nadao da neće biti jačeg pljuska i vjetra. Pripremio sam n+1 komplet za trčanje, s time da n => 2. Na kraju se dogodilo da sam odluku o odjeći donio na parkingu kod trga. Suprotno svim mojim očekivanjima, bilo je toplo, sunčano i potpuno ugodno za trčanje.
Organizacijski pomak
Moram javno primjetiti da se dogodio pozitivan organizacijski pomak. Odvojili su start maratona i polumaratona od utrke građana. Prijašnjih godina su obje utrke startale istovremeno, pa su se dječica znala motati pred nogama starijih trkača, izazivajući gužvu i pomutnju. Ove godine je to lijepo riješeno. Mjesta za pozitivne pomake slijedeće godine ima, a sam ih vidim u mogućnosti da se staza na početku proširi, a ne da se do Draškovićeve spotičemo zbog uske staze i gubimo vrijeme. Drugo poboljšanje je da se naprave utrke za školski uzrast na kraćim stazama. Zadnji prijedlog je da se promjeni trasa staze. Bilo bi zanimljivo da se trči i prema jugu, napravi nekakav krug. Prometni stručnjaci bi sigurno mogli predložiti neku zanimljiviju varijantu.
Start
Bijah relativno otraga, a i kad je krenulo, nisam se baš gurao. Usporedba mog izmjerenog vremena i službenog vremena pokazuje razliku od 18 sekundi. Priznajem da mi baš nije jasno gdje je bio start, na tepisima za chipove ili ispod napuhnutih vrata gdje je pisalo start. U mojoj percepciji je ostalo da su to dva odvojena mjesta.
Gužva
Gužva na startu nije usporediva s nekim većim maratonima (Ljubljana i Beč), ali ni broj natjecatelja nije usporediv. Iako nisam puno trčao u mjestu, otežano sam trčao do Bauerove. Mnoštvo trkača, trošim puno energije ako ih zaobilazim.
Strategija
Načelna strategija za ovaj polumaraton je bila držati se pacemakera 03:30 do polovice trke ili 15. kilometra, a onda pojačati i ostvariti vrijeme između 01:40 i 01:45. Naravno da ovo uključuje tzv. negative split.
Pacemakera sam uspijevao držati do Maksimira, a onda me je gužva počela jako iritirati i trebao sam prostora, pa sam otišao par metara ispred pacemakera. Kako smo nailazili na sporije grupice, tako sam ih prestizao i počeo raditi sve veći odmak od grupe. Do Ravnica sam odlučio da idem sam. Opremu (Garmin Forerunner 305) imam, pa znam čitati kakav mi je tempo.
Ti si sav moj bol
Do okretišta u Dubcu sam držao umjeren tempo (blizu 5:00min/km), zahvaljujući i boli u potkoljenicama (vanjski dio, od mnoštva mišića u tom dijelu, ne znam o kojem se radi). Zanimljivo je kako trčanjem otkrivamo svoje tijelo. Na Forrest Gumpu su me boljeli kvadricepsi. Znao sam da će proći, u Varaždinu sam imao isti problem.
Okret u Dubcu
Ubrzo nakon okreta pretjećem svoga kolegu Marka E. On je sporiji od mene, pa sam se sasvim ozbiljno zabrinuo i pitao što sam radio i gdje sam bio proteklih 7 kilometara i na čemu sam izgubio toliko vremena. Nakon okreta sam se "zalijepio" za neku ekipu koja je držala prilično stabilan tempo. Bilo je ugodno, kilometri su prolazili. Na 12. km počinje lagani pad. Osjećam umor. Više kao stanje misli, nego tijela. Počinjem se pitati hoću li uspjeti održati taj tempo ili će se ponoviti moja klasična priča o padu tempa u drugom dijelu utrke.
Ban ima konja, a ja noge lagane
Iako se to iz grafikona ne vidi, moj subjektivni doživljaj je da sam ubrzao već prije trga. Nakon trga sam osjetio neku lakoću, neku novu snagu, nešto kao kad sam probio barijeru od 70 km na Forrest Gumpu. Bilo je kilometara gdje mi je prosjek ispod 04:30 po kilometru, što je brzo za mene, pogotovo na ovim udaljenostima. Kod Trga Francuske revolucije sam ponovo upao u "loše" društvo, koje mi je pomagalo da održim taj tempo. Uskoro dolazi i Selska.
Selska
Nagli okret mi nije baš drag, imam prednji pogon, pa mi kotači prokližu. Olakšanje je znati da do kraja ima još 4 kilometara. Bio sam svjestan (za mene ) jakog tempa. Ponovo su kroz glavu prolazile misli o mogućem padu tempa i krizi. Na 18. kilometru prestižem svog drugog kolegu Berislava C. Berislav također slabo i neredovito trenira, pa sam bio ugodno iznenađen njegovim rezultatom.
Završnica
Kako se broj kilometara prema cilju smanjivao, želja za boljim rezultatom je rasla. Jedan od trkača koji je bio blizu mene je komentirao da bi mogli stići ispod 01:40. Počeo sam pretjecati sporije natjecatelje. Završnicu sam odradio u tempu 03:13, pretjećući i u zadnjih 100 metara.
Uspjeh
Ovo mi je najbolje vrijeme ove sezone i to bi me trebalo radovati. Bahat sam, ali radost je ograničena jer je rezultat iznad 01:40. Sretnim me čini spoznaja da sam uspio napraviti negative split, tj. prvi dio utrke sam pretrčao za 51:02, a drugi dio za 49:29. Razmišljam o razlozima za moj prvi uspješni negative split. Bez obzira koliko mi je carboloading bio "čist", vjerojatno je u sve ovo ugrađen i njegov pozitivan učinak. Dugački trening koji sam odradio prošli weekend je sadržavao ubrzanja, pa je to možda razlog da sam imao snage za ovakvo poboljšanje u drugom dijelu utrke. Vjerojatno je tu i psihološki učinak Forrest Gumpa. Što god utjecalo na ovo poboljšanje, drago mi je da se dogodilo.
Next steps
U ovom trenutku mi misli nisu na Učka Mountain Treku, nego na predstojećem Ljubljanskom maratonu. Hoću li imati krize na 30.-im kilometrima, hoću li uspjeti popraviti svoj rekord, jesam li dovoljno spreman,...?
Slijedeći podaci su po mojem mjerenju:
Distance: 21.360 m
Time: 01:41:08
Avg HR: 164
Max HR: 189
Avg pace: 4:44 min/km
Službeni rezultat:
Time: 01:41:26
Rezultati:
Rezultati
Utrka građana
Galerije:
Mali striko
Dugić
Post je objavljen 11.10.2009. u 14:55 sati.