Imati poseban "status" kod nekoga za mene očito znači nešto drugo nego tebi. Za mene to nije samo dopustiti nekome da onom drugom uputi riječi koje bi mi kroz jedno uho ušle a kroz drugo izašle, pojednostavljeno rečeno. Naljutiti se radi sitnice i prigovoriti ovo ili ono... Za mene to znači i dobiti odgovor na postavljena pitanja. Ticala se mene direktno ili indirektno. I nikada mi neće biti jasno tvoje izbjegavanje razgovora za koje smatraš da "neće bitno utjecati na moj život". Koja je svrha spomenuti nešto, a ne izgovoriti do kraja? Ako u nešto zagrizeš, onda to i progutaj.
Koliko puta do sada si izgovarao svoje čuvene rečenice: "Da si mi samo prijateljica mogao bih ti o tome pričati, ovako ne mogu...", "Nisam to nikada nikome ispričao...", "Nije bitno...", "Zaboravi...". Onda nemoj ništa ni govoriti niti to uopće spominjati.
Još mogu i shvatiti neke neispričane priče iz tvoje prošlosti, oko kojih je bilo "reći ću ti".. "neću ti reći...", pokušavam više ne misliti na to... iako me kopka... ali ne mogu shvatiti prešućivanje nečega što se tiče osobe kojom smo oboje na neki način povezani... Samo ti razumiješ što znači "mene s tim ne opterećivati". A tko bi se trebao s tim opterećivati? Ne bi li trebalo biti lakše razgovarati s nekim tko ti je blizak i s nekim s kime bi o određenim stvarima i trebalo razgovarati? I zašto se ne bih i ja opterećivala ako sam dio tvojeg života. Barem ja tako mislim...
Ponekad mislim da tako govoriš samo da bi me pokušao naučiti da ne budem tako znatiželjna. A znaš da nema lijeka protiv te moje boljke. Ne mogu to promijeniti. Mogu samo ne misliti na neke stvari. Bolje rečeno, praviti se da ne mislim. I da me ne zanima i da se ne opterećujem.
Ti najčešće stvari gledaš iz nekog drugog kuta za razliku od mene. Ne gledamo na svijet istim očima... Što vidiš - ne vidiš, što ti ne odgovara - prešutiš... Moja greška i prokletstvo je u tome što ja imam jasnu viziju kako bi neke stvari trebale izgledati. I što želim i očekujem. I što ne šutim o tome...
Ne, ne živim u bajci, ne vjerujem u isključivo sretne završetke i ne nadam se potoku meda i mlijeka na kraju šume... ali nikako ne mogu prestati misliti da sam se ipak nekako našla u naopakoj bajci...
Post je objavljen 08.10.2009. u 18:24 sati.