Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/islak

Marketing

divlji psi nasmrt izgrlizli staricu

I nakon ovog naslova slijedi
THE END (za ove pse, za ovu staricu, ali ne i za prave krivce)
Ma da ne bi!!!!!!
Ne ide to tako! Sad će fanatici opet sve bacit u isti koš i sad će opet krenut diskusije. Pas nije ništa kriv! Kriv je uvijek i jedino - čovjek! To odgovorno tvrdim!
zato jer:
- čovjek je kriv za napuštanje pasa
- čovjek je kriv za zlostavljanje pasa
- čovjek je kriv za množenje pasa do prevelikog broja
- čovjek je tako neodgovorno biće da nije za vjeriovat da se naša rasa održala do dana današnjeg
- čovjek je kriv jer se još uvijek vode razglabanja - sterilizacija i kastracija - da ili ne
itd. Čovjek je kriv. Nije kriva životinja. Koje je u članku, blagoglagoljiv novinar nazvao - zvijerima. Zvijer zato jer su napušteni i prepušteni sami sebi, po kiši, suncu, vjetru, danju i noću bez hrane i vode, bez ikoga ko bi se za njih brinuo, volio ih i štitio, pružio im svrhu .... Znamo ljude koji su u sličnim uvjetima postali kanibali. Ali idemo nazad na početak.
Koliko ljudi znate koji se protive kastraciji i sterilizaciji? Zašto? Koji su im argumenti? Osobno ne vidim svrhe da se psu ostavi "njegovo prirodom dano pravo" prokreacije kad su im već tolika druga "prirodom dana prava" samim suživotom s nama - oduzeta! Jadni se ni posrat ne mogu bez da ih mi iz prikrajka ne špijamo. "Jel' kakio? Jel' piškio? Da vidim kakva mu je kakica, jel' sve ok?"
Moja kujica je sterilizirana sa 7 mjeseci. Odstranjena joj je maternica i odtranjeni su joj jajnici. Nije mi bilo drago što ju zdravu podvrgavam operaciji. No, preživjele smo to skupa. Nakon što se oporavila od anestezije, ponašala se ko da niš ni bilo. Uvijek je ista. Vrckava, glumica, vesela i dobročudna. Savršenstvo sa svim njenim manama. Vrlo je dobro socijalizirana. Nikad nije zarežala ni na čovjeka ni na psa. Blage naravi ali izuzetno mazna i zaigrana, pas je kojeg i oni ne baš veliki ljubitelji životinja naklono gledaju. No ja sam uvijek budna i pazim na nju. čuvam se male djece. Da ih ne sruši, u svom veselju. Čuvam ju da ne pojede što loše. trudim se. Ponekad se pokaki di ne treba. Brzo pokupim, a šta da radim!? Dogodi se. Počesto se popiški di ne treba. To sam ja kriva. Jer znam šta se prvo radi kad se izađe van. Prvo se ide na wc. Ako zaboravim, pas ne može trpit i eto... Udebljala se nije. Čak je i smršavila ovog ljeta. Zašto sam to napravila? Pa zato jer mi je tako život lakši! ISKRENO! Ne moram se brinut dvaput godišnje kad će se tjerat da ne dođe do neželjene trudnoće. A da se to sačuvaj me, dogodilo, ko bi meni pomogao? Jer ja bi se slomila kad bi morala štenad dat .... Uostalom....
- Psa sam nabavila za svoj gušt, ne da bi postala uzgajivač. A i njoj će bit lakše. I bit će sigurnija od nekih bolesti.

Ne kažem da je sterilizacija ili kastracija jedini način. Ali je najlakši i najsigurniji način borbe protiv nekontroliranog uzgoja.
Dalje. Čipiranje pasa u puno slučajeva samo je slovo na papiru. Koliko "divljih" vlasnika poznajete? Ja puno. zašto se psi čipiraju? Da se zaštite od napuštanja. Kao prvo. A tek onda da bi ih se sretno moglo vratit vlasniku u slučaju da su se izgubili.
Ja nisam nikakav samoprozvani stručnjak za pse i to ću odma i prva priznat. Poima nemam i uvijek pitam i tražim odgovore kad zapnem.
Ali razum mi govori da ne može beštijica bit kriva za to kako se ponaša u njoj ipak, IPAK! - neprirodnom okruženju. Ne može bit kriva i gotovo!
Ovi prekrasni psi, šarplaninci, kao i zloglasni pitbuli itd samo su proizvod naš, ljudski.
I ne da mi se više.
Strahota je ono što se dogodilo, što je bilo povodom ove moje bujice .... strahota zbog žene i strahota zbog pasa. I strahota ako se navodni vlasnik najstrože ne kazni i ako se preostali psi ne zbrinu.
Lakše će oni postat mili, socijalizirani ljubimci pod uvjetom da im se pruži terapija i prilika, nego što će čovjek shvatit o čem ja to pričam.
Jer....mi volimo upirat prstom. Ali nikad, NIKAD!!!!! sami u sebe! Nikad mi nismo krivi.
Idem mazit svoju Elicu. Ili da ju pustim nek ćori? .... A, neka spava. Mazit ćemo se. Ima vremena.
Molim vas....kad poklanjate psa....poklonite plišanog! Onaj pravi mora svaki dan puno puta van. Pišat i srat! I kad kiša pada. I kad ste bolesni. I kad ste na putu. I kad nemate novaca, pravi pas mora jest. Mora ić veterinaru ako se razboli. Mora se šetat. Mora se igrat. Mora .... Plišanog psa bez grižnje savjesti možete bacit i u smeće. I niko vas neće krivit za to. Pravi pas je živo biće. Vrlo osjećajno. Vrlo....
još ću se i rasplakat

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



Post je objavljen 05.10.2009. u 19:27 sati.