Marketing
Sunce izlazi nad Asizom
Blagost Stvoritelja! Na nju spontano ni ne pomisljamo kada govorimo o svarateljskom cinu, nego mislimo na neku neogranicenu svemoc. Ne primjecujemo da je u Bogu blagost neodvojiva od svemoci. Blagost je, zapravo, vrhunac svemoci. Razmisljajuci o stvaranju, autor Knjige Mudrosti obraca se Bogu ovim rijecima: "Ti si milostiv svemu jer mozes sve... Ti ljubis sva bica i ne mrzis ni jedno koje si stvorio. Jer da si stogod mrzio, ne bi ga ni stvorio.... Ti sve stedis, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju zivota... "(Mudr 11, 23-26)
Ovo razmisljanje autora Knjige Mudrosti daje naslutiti kako je Bog duboko prisutan svojemu stvorenju. To nije samo pitanje moci. To je i otajstvo ljubavi. Sve stvoreno ukorijenjeno je u Bozjem srcu, u velikoj Bozjoj blagosti. Sve stvoreno s Bogom zivi u savezu ljubavi.
Franju Asiskoga shvacam upravo u tom biblijskom svjetlu. Otvarajuci se blagosti Stvoritelja, Siromasak je opet pronasao dinamiku stvaranja. Usao je u kolo saveza. I sam je postao stvaratelj jedinstva i bratstva.
Nema postivanja ljudskoga zivota bez duboke preobrazbe ljudskoga srca. Ta se preobrazba moze dogoditi samo kroz veliko otvaranje blagosti Stvoritelja prema njegovom cjelokupnom djelu. Ljudsko bratstvo, istinsko i trajno, bez ikakvog iskljucivanja, pretpostavlja ljubav prema zivotu po kojemu sudjelujemo u bozanskoj ekstazi pred svakim pojedinim stvorom: "I vidje Bog da je dobro." U zajednistvu s tom ekstazom covjek se humanizira i u sebi ostvaruje sliku Bozju.
Na dugom putu covjecanstva prema svom konacnom ostvarenju, Franjo Asiski - i zajedno s njime svi oni "koji su u srcu sacuvali kutak njeznosti prema svim stvorenjima" - predstavlja prethodnike. Oni su shvatili smisao stvaralacke rijeci: "Napunite zemlju i sebi je podlozite..." Shvatili su je u svjetlu evandeoske rijeci: "Blago krotkima, oni ce bastiniti zemlju."
Franjo Asiski u pocetku nije bio primjer blagosti. Ambicije su ga odvele u rat: za njega je rat bio put prema slavi. No, susreo je Krista. I konacno, ako se svemir u njegovim ocima preobrazio, to je zato sto se njegovo srce otvorilo velikoj Bozjoj blagosti. Franjo je znao pripitomiti svoju vlastitu agresivnost. Obratio je vuka, tog vuka koji ne trci samo sumama, nego se skriva u svakom od nas. Krvolocni vuk postao je bratsko stvorenje. Ta borbena i okrutna snaga preobrazila se u energiju ljubavi, u stvaralacku snagu zajednistva medu bicima.
Maurice Zundel pise: "Ako mi imamo svoje tjelesne i bioloske korijene u svemiru, svemir sa svoje strane ima svoje duhovno korijenje u nama." U ljudskom se srcu dogada velika preobrazba svijeta, obracenje nasih agresivnih zivotnih snaga u energiju ljubavi i svjetlosti. U ljudskom srcu svemir dostize slobodu djece Bozje kad se srce otvori blagosti Stvoritelja.
(...) Jednostavno poverenje u zivot ponovo cemo pronaci samo ako se vratimo na onu iskonsku, temeljnu poniznost koja nas stavlja unutar jedinstva svega stvorenoga: jedinstva u kojem otajstvo zemlje dotice otajstvo zvijezde.
Ako Franjo Asiski ne oklijeva uroniti u to jedinstvo, to je zato sto je u njegovim ocima sve stvoreno s Bogom povezano dubokim otajstvom. Kada je stvarao nebo i zemlju i sve osto oni sadrze, Bog je vec imao u vidu Bogocovjeka. Sve je bilo zeljeno za to necuveno zajednistvo Zivota u Kristu. Smisao svega stvorenoga, njegovo dinamicko jedinstvo, sadrzano je u tom velikom planu.
Stavljajuci se unutar toga jedinstva, Franjo prihvaca stvarateljski plan, sudjeluje u njegovu poletu, suradjuje na njegovu ostvarenju. Jer stvorenje nije nesto gotovo i ukoceno, nesto sto bi bilo dovoljno promatrati. Stvorenje se izgraduje tijekom cijele ljudske povijesti trudom covjeka da ostvari sve bratskiju ljudsku zajednicu. To jedinstvo trazi dugotrajno strpljenje, ali predstavlja i veliku nadu.
Ostaje nam prijeci jos dalek put. Jos dugo ce nocni vjetrovi uznemiravati nasu zemlju. Ali tamo, bez buke, pocinju blistati vrsci stabala: sunce izlazi tamo gdje je nasa nada.
Eloi Leclerc, iz knjige "Sunce izlazi nad Asizom"
Post je objavljen 04.10.2009. u 23:44 sati.