Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/anksioznost123

Marketing

Manija i hipomanija

Manija je endogena psihoza, rjeđe se javlja samostalno, češće je udružena s depresijom u jedan krug, kao manično-depresivna psihoza, pa se tada naziva cirkulatorna (bipolarna psihoza). Manija počinje u mlađoj dobi, a za nju su karakteristični poremećaji mišljenja, afekta i motorike. Misli naviru bujicom, a raspoloženje je bez razloga podignuto pa bolesnik zrači vedrinom, srećom ili samopouzdanjem. Vremenom se takav bolesnik iscrpljuje. Manija i hipomanija općenito su karakterizirane povišenim raspoloženjem te povećanjem kvantitete i brzine tjelesne i umne aktivnosti. Takvo stanje treba trajati neprestano tijekom najmanje nekoliko dana. Osobe se osjećaju "važnima" imaju osjećaj viška energije, smanjenu potrebu za spavanjem. Pojedinci u stanju hipomanije izgledaju euforično, energično i "kreativno", nestrpljivi su i loše rasuđuju. Razgovorljivi su puni ideja, no te su ideje neorganizirane te daju dojam rastresenosti. Uključuju se pretijesno i nepromišljeno u neke ugodne aktivnosti kao npr. kupovanje, seksualne aktivnosti.itd. Razlika između hipomanije i manije je u intenzitetu. Kod hipomanije smetnje nisu dovoljno jake da uzrokuju značajno oštećenje u socijalnom ili radnom djelovanju ili da zahtjevaju hospitalizaciju, za razliku od manije.

Termin manija koristi se za opisivanje najtežeg oblika ekstremnog ushićenja i pretjerane aktivnosti. Mali broj osoba s bipolarnim poremećajem raspoloženja doživi jedino epizode manije i nikad ne doživi epizode depresije.
Uobičajeni simptomi manije uključuju različite stupnjeve sljedećeg:

  • Pojačano raspoloženje – oboljele osobe osjećaju silan osjećaj uzbuđenja, ushićenosti i pune su energije.
  • Takvo se iskustvo često opisuje kao da ste na samom vrhu svijeta i mislite da ste nepobjedivi.
  • Povećana energija i pretjerana aktivnost.
  • Smanjena potreba za snom.
  • Razdražljivost – takve osobe se mogu naljutiti ili ih nerviraju oni koji ne odobravaju ili odbacuju njihove ponekad nerealne planove ili ideje.
  • Ubrzano razmišljanje i govor – misli postaju ubrzanije nego obično. To može dovesti do toga da dotična osoba ubrzano priča i skače s teme na temu.
  • Nepromišljenost – to može biti rezultat smanjene sposobnosti kod oboljele osobe da vidi posljedice svog ponašanja, kao što je npr. trošenje goleme svote novca na kupnju stvari koje im zapravo uopće ne trebaju.
  • Grandiozni planovi i uvjerenja – uobičajeno je za osobe koje dožive maniju da budu uvjerene kako su izuzetno talentirane ili obdarene, da su kraljevi, filmske zvijezde ili na primjer predsjednici država. Često se pojačavaju i religiozna vjerovanja i dotične osobe vjeruju da su one važne vjerske ličnosti.
  • Pomanjkanje razumijevanja – osobe koje dožive maniju možda ne prepoznaju da je njihovo ponašanje neprimjerno, mada mogu shvatiti da druge osobe smatraju da su njihove ideje i ponašanje neprimjereni, nepromišljeni ili nelogični.

Manija se dijagnosticira kada su simptomi prisutni tjedan dana ili duže.
Hipomanija je blaži oblik i može kraće trajati.

Američko istraživanje provedeno na 47 bolesnika s bipolarnim poremećajem u dobi od 7 do 17 godina pokazalo je da se miješana hipomanija često javlja kod mlađih bolesnika s bipolarnim II poremećajem. Također, prema mišljenju američkih znanstvenika s University of California (San Diego) miješana hipomanija je često neprepoznata kod djece s bipolarnim poremećajem II. Stanja manije i hipomanije mogu se ponavljati, te biti kombinirana sa depresivnim epizodama. Kada oboljele zahvati epizoda manije, onda ih može biti teško uvjeriti da im je potrebno liječenje. Ponekad je neophodno da se oboljela osoba smjesti u bolnicu ako su simptomi snažni, no mnogi oboljeli nikad ne završe u bolnici ili im se zdravstvena njega u cijelosti pruža izvan bolnice u zajednici. Liječenje je u prvom redu medikamentozno (lijekovima) ali i psihološka intervencija isto tako može biti važna komponenta u liječenju. Terapije poput kognitivno bihevijoralne terapije (KBT) imaju za cilj promijeniti način razmišljanja, ponašanja i vjerovanja koja doprinose nastajanjuju bolesti. Interpersonalnim terapijama oboljelima se pomaže da nauče nove načine ophođenja s važnim osobama u svom životu.

Post je objavljen 04.10.2009. u 23:16 sati.