Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/princeslilipaf

Marketing

Oči

Oči su fascinantni organi. Onako kad bolje razmisliš zapravo su odvratne. Nakupina bjelančevina s nekim žilicama i onak sluzave. Ali kad zanemariš činjenicu da su samo organ pretvaraju se u zapravo jedino što gledaš kad razgovaraš s nekim. Jer kad gledaš u nekog gledaš ga u lice, a kad gledaš u nečije lice gledaš u nečije oči. Zapravo gledaš u jedno oko u većini slučajeva, ali vrlo često i u oba. Kako god bilo, gledali u jedno ili oba oka opet od cijelog tijela, od cijelog čovjeka svu pažnju usmjeravamo samo na oči.

Što zapravo vidimo u očima? Kažu kao da su oči ogledalo duše, al čujte kažu i što se mora nije teško a to je neizmjerno bedasto, ne treba izrekama vjerovati. Istina je da te oči uvijek odaju. Osim ako si Al Pacino pa genijalno igraš očima. Ali nisi Al Pacino. Vjerojatno zato ljudi traže da ih gledaš u oči dok im govoriš. Posebno ako misle da lažeš. I ono lažeš mi u oči.
Po očima vidiš je li netko umoran, bolestan, sretan. U očima vidiš ponos, razočaranje.

I ono nešto.

Zašto neki ljudi imaju "tako lijepe oči"? Što ih čini tako lijepima? Što to sluzavu nakupinu bjelančevina čini tako lijepima da si u stanju za ozbiljno pokleknuti?

Možda boja? Mislim na boju šarenice. Uostalom i kad gledamo u to jedno oko ili oba oka gledamo zapravo u šarenicu ali još jače u zjenicu. Dakle od cijelog čovjeka u nešto veličine vrha špenadle.
Većina ljudi nekako plave oči smatra lijepima. Ne znam. Možda zato što se ističe željno gledana zjenica. Možda ih baš to što nisu tamne čini prodornima, ali i iskrenima. Ali opet, plave oči znaju biti vrlo hladne. Smeđe su, naprotiv, tople. Ali nisu izražajne. Zelene su, pak, poprilično rijetke. Mogu biti ili vrlo lijepe i tople ili nekako čudno sablasno zelene.
Ali ne može biti stvar u boji kad lijepe (a i ružne) oči dolaze u svim bojama.

Dolaze i u svim oblicima i veličinama. Opet se nekako ljudi s malim očima smatraju zlima i neiskrenima. Ima nešto i u tome. Kao ne pokazuju se dovoljno. Možda. Ali nije pravilo.

Zapravo mislim da je stvar u tome kako te oči gledaju više nego kako te oči izgledaju. Kad te netko gleda kao da zna nešto što ti ne znaš, kad te netko gleda s poštovanjem, kad te netko gleda s mržnjom, kad te netko gleda s ljubavlju. Kad te netko gleda onako kako te nitko nikad nije gledao...
Ali ako je u tome stvar onda oči čini ljepima upravo to što su nakupina bjelančevina živcima povezana s mozgom. Što su samo organ koji pokazuje ono što mozak misli i želi. Tko bi rekao da ih lijepima čini isto ono što ih čini ružnima.

Ako je u tome stvar onda su oči najbolje osmišljeno oruđe ikad.



Post je objavljen 03.10.2009. u 23:09 sati.