Marketing
Na putu u totalno blagostanje
Zašto nam cijelo vrijeme pogled mora biti fiksiran u nekakve mrakove? Ima kod nas i divnih stvari. Hrvatska je prekrasna zemlja. Nebo je nad Hrvatskom uvijek plavo, na njemu se osmjehuje zlatno sunce, a pod njime veselo raste zelena trava, dok se u plavom Jadranu nevino praćakaju ribe i delfini. Hrvatska ima fenomenalnu vlast, na čijem je čelu genijalna vlada koja predstavlja sve što vole mladi: cvijeće, životinje, minerale, drveće, i osobito ljude.
I u ovim ''najtežim trenucima naše tisućgodišnjoj povijesti'', kako je nedavno dramatično opisao aktualni trenutak jedan od predsjedničkih kandidata, ima i djelatnosti kojima ide sjajno. Recimo, u lokalnim jedinicama širom Hrvatske, zaposleno je oko 65 tisuća osoba. Od 1997. do danas broj zaposlenih u administrativnim tijelima i korisnicima budžeta lokalnih jedinica je povećan 80 posto. Da se, primjerice, istom dinamikom razvijao i poslovni sektor, koji stalno nešto antidržavno rogobori i cvili protiv poreza, danas bi umjesto 1,5 milijuna, bilo najmanje 2,7 milijuna zaposlenih tj. radili bi svi radno-aktivni stanovnici, a još bi se morala i uvoziti dodatna radna snaga. Riječ je o inteligentno razvedenoj, izvanredno sofisticiranoj mreži koja obuhvaća 576 lokalnih jedinica: 126 gradova, 430 općina, 20 županija.
Svakih godinu, dvije, egzistencija cijelog ovog nevidljivog ''stališa'' lokalnih činovnika na braniku domovine nađe se na ozbiljnoj kušnji. Čarobna formula njihove posvemašnje uznemirenosti glasi - izbori. U hrvatskim lokalnim zajednicama, izbori nalikuju na imperijalističke ratove s početka prošlog stoljeća u čijoj je pozadini bila borba oko nove podjele plijena. Lokalna pobjednička politička vodstva zapošljavaju u lokalnim upravama svoju služinčad i simpatizere, a protivnici, zna se, odlaze gdje im je i mjesto – u ropotarnicu povijesti, do narednih izbora. Doda li se tome i činjenica da su za lokalne članove političkih stranaka najvažniji njihovi odnosi sa središnjicama koje im jedine mogu osigurati državne novce za ceste, bolnice, škole, postaje savršeno razumljiv ne samo politički klijentelizam u Hrvata već i zveckajući doseg političke moći koji iz Zagreba emanira prema krajevima egzotičnih imena: Ribnik (583 stanovnika), Janjina (593 stanovnika), Kukljica (650 stanovnika) Tkon (707 stanovnika), Povljana (713 stanovnika) itd. Zasad su to, doduše, tek općine, ali danas, sutra…
Prema procjenama Evropske unije, nešto manje od 10 posto hrvatskih lokalnih jedinica može svojim prihodima izdržavati same sebe. Svi ostali su se lijepo priključili na nepresušno vime državnog proračuna pa spokojno dudlaju svoje plaćice do slijedećih izbora. O stupnju humanosti režima svjedoči i činjenica da su čak i općine za koje je malo tko čuo, poput Civljana (137 stanovnika), Zadvarja (277 stanovnika), Lanišca (398 stanovnika) premrežene sofisticiranom činovničkom strukturom. Naime, upravna podjela je rezultanta političkih dogovora pa tako, primjerice, iako je zakonom grad definiran kao naseljeno mjesto iznad 5 tisuća stanovnika, 18 gradova u Hrvatskoj ima manje od 5 tisuća stanovnika. Kako u isto vrijeme postoje i općine s više od 10 tisuća stanovnika koje nemaju status grada, ali 197 općina koje imaju status općine iako imaju manje od 2.500 stanovnika, putniku namjerniku je teško shvatiti, kako to doista funkcionira. Dakako da je riječ o cijelom nizu različitih specifičnih faktora, u širokoj lepezi od onih mikrobioloških, klimatskih, geografskih, pa do povijesnih, socioloških, vojno-strateških itd. ali se ukratko može sažeti kako sve zapravo ovisi o stavovima vladajuće stranke i njenih koalicijskih partnera. Zakon o lokalnoj i područnoj samoupravi te Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj mijenjali u proteklih 18 godina 27 puta.
Precizni statističari su izračunali, nastavi li se lokalna samouprava razvijati dosadašnjim tempom, a nema razloga u tako nešto sumnjati, osnovano je očekivati da će Hrvatska u narednih 10-ak godina dobiti još 20-ak gradova i 40-ak općina. Uz to, ako broj novozaposlenih lokalnih službenika nastavi rasti kao i do sada, a nema ozbiljnog razloga u tako nešto sumnjati, (politički život nam je, Bogu hvala, življi nego ikad) u tom će se periodu u lokalnoj upravi zaposliti dodatnih 52 tisuće činovnika, čime će se njihov broj popeti na oko 117,5 tisuća. Uz očekivani eksponencijalni rast broja zaposlenih i očekivano smanjivanje broja stanovnika (tzv. bijela kuga i sl.) i urušavanje privrede, matematički gledano, osnovano se može pretpostaviti da će do 2050. godine svi radnoaktivni stanovnici Hrvatske raditi u lokalnoj upravi. Riječju, stići ćemo ravno u totalno blagostanje.
Post je objavljen 03.10.2009. u 21:57 sati.