Četvrtak; 01. 10. 2009.
U današnjem čitanju iz Lukina evanđelja vidimo kako Gospodin šalje učenike pred sobom u svaki grad i svako mjesto u koje je kanio doći. Govorio im je: „Žetva je velika, ali radnika je malo. Molite dakle, gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju“. U Metejevom evanđelju čitamo kako je Gospodin ove riječi izgovorio nakon što je vidio mnoštvo i sažalio se nad njim jer su bili izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira (usp. Mt 9, 36)
Nesumnjivo je da je žetva velika. Silno mnoštvo, danas možda više nego ikada, uzdiše i vapi za pomoć u ovoj suznoj dolini. Ratovi, nepravde, ekonomske krize, tjeskobe, nesigurnosti, razjedinjavanje društva i obitelji, krize morala, međusobni odnosi ljudi ispunjeni nepovjerenjem, strahom i predrasudama i mnoge druge negativnosti odlike su društva u kojem živimo. Polje je i te kako spremno, potrebe su neizmjerno velike, ali radnika nedostaje.
Na žalost i pored tolikog broja kršćana koji žive u ovom svijetu radnika je malo. Zašto je to tako?
Možda odgovor možemo pronaći dijelom i u Isusovim riječima: „Evo, šaljem vas kao janjce među vukove.“ Tko to danas želi biti janje među vukovima? Jednostavno bojimo se toga. Puno je lakše gledati svoja posla i misliti kako smo nemoćni da promijenimo išta od onog čime smo pritiješnjeni u današnjem svijetu. Isto tako mnogi su koji misle da je evangelizacija i rad na njivi Gospodnjoj zadaća koja spada na svećenike. Točno je da su svećenici oni koji su prioritetno pozvani na ovu zadaću. Ali to ne oslobađa niti jednog kršćanina od istog tog posla. Tu zadaću nam je Isus ostavio: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam van zapovjedio!“ (Mt 28, 18-20). Jesmo li mi uopće svjesni odgovornosti koju imamo?
Čitajući dalje ovo izvješće vidimo kako Isus učenicima daje upute za djelovanje na putu na koji ih šalje. Govori im da sa sobom ne nose ni kese, ni torbe, ni obuće i da nikoga putem ne pozdravljaju. Što to za nas znači?
To znači da se ne trebamo opterećivati nepotrebnim stvarima i pitanjima. Kao radnik na Gospodnjoj njivi, dužnost nam je evangelizirati i to na svaki mogući način koji nam je dostupan. Riječ Božja nije okovana (usp. 2 Tim 2, 9) i mora se propovijedati. Za nju treba i trpjeti kako reče sveti Pavao pišući Timoteju: „Ne stidi se stoga svjedočanstva za Gospodina našega, ni mene, sužnja njegova. Nego zlopati se zajedno sa mnom za evanđelje, po snazi Boga koji nas je spasio i pozvao pozivom svetim - ne po našim djelima, nego po svojem naumu i milosti koja nam je dana u Kristu Isusu“ (2 Tim 1, 8-9). Ne trebamo gubiti vrijeme na nepotrebne i besmislene rasprave i uvjeravanja. Uvijek će biti onih koji neće poslušati i čija će srca i dalje ostati tvrda. Međutim, to ne smije biti prepreka na našem putu. Kao Isusovi učenici trebamo donositi mir, radost i ljubav svima koje susrećemo. Trebamo živjeti tako da u ovom svijetu budemo prepoznati upravo kao Isusovi učenici. I s toga reče Gospodin:“Molite Gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju“. Neprestano trebamo moliti kako za nas same da uistinu budemo radnici za Gospodina i po Njegovu srcu, tako i za svu braću koja rade na Gospodnjim poljima po cijelom svijetu. Također, molimo i za one koji još nisu upoznali Boga, da uistinu budu dotaknuti ljubavlju Njegovom i da i sami postanu revni radnici za Gospodina.
„Vjerodostojna je riječ: Ako s njime umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s njime ćemo i kraljevati. Ako ga zaniječemo, i on će zanijekati nas“ (2 Tim 2, 11-12).
„Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu“ (1 Kor 15, 58)
Ljiljana
Post je objavljen 02.10.2009. u 17:37 sati.