Marketing
Canal st. Martin
Kad već živiš u Parizu, ponekad se zbilja lijepo podsjetiti gdje to, u stvari, živiš. Svakodnevnica obavljanja rutinskih poslova te u jednom momentu zaveže, i onda sa uma smetneš sve ono viđeno, i sve ono što još možeš vidjeti.
Tako sam se sjetila da, otkad smo ovdje, uopće nismo išli na kanal svetog Martina, a kako je vrijeme jako blagonaklono (i vedro, vedro, vedro), odlučili smo ispraviti tu grešku.
Poznat među umjetnicima (romanopiscima, redateljima, slikarima) i voljen među turistima, kanal je napravljen 1825. godine i on je, u stvari, prečac među okukama Seine. Dug je oko 5 kilometara, i kažu da je noću obasjan reflektorima, što izgleda fascinantno.
Ako izađete na stanicu Republique, i krenete u smjeru koji je leđima okrenut statui koja predstavlja Republiku, vrlo brzo ćete doći do mjesta odakle je Amelie bacala kamenčiće u vodu:
(najuži dio)
(najširi dio)
Ljudi si uzmu štogod za potpudbinu i lijepo se izležavaju na suncu:
Doduše, uz kanal ima dosta kafića u kojima se može naručiti hrana (za prilično pristojnu cijenu), a konobari su, kao i većinom svugdje u Parizu, jako ljubazni.
Mi smo naišli na neke zanimljive detalje:
naime, iako je svaki most različit, 'iznutra' su svi jednaki
patke kao takve možda nisu preveć zanimljive, ali je zanimljiva sama činjenica da ih ima zbilja svugdje, gdje god ima vode po Parizu
e za ovo stvarno nemam objašnjenja 
Pored kanala je park, koji vodi na Gare d'Est i, praktički, odmah vas vodi u grad, odnosno u standardnu halabuku.
Ali lijepo je kad sa kanala dođete u park i vidite ovakve scene opuštanja, između ostalih:
Na kraju ispadne da te šetnja takvim predjelom zbilja napuni energijom za cijeli taj dan, a i više. 
Post je objavljen 29.09.2009. u 15:32 sati.