U mojim snovima mora i oceani valovima
morskom pjenom nadiru i pretvaraju je u snijeg.
Kada je voda uzbuđena od vrhova pjenesnijega
stvaraju se planine.,
sa kojih onda jasnije vidim cijeli svijet.
Nekada i veliki gradovi utihnu, a nogama ne znam dotaknuti tlo.
U mojim se snovima čuda događaju rijeđe nego na javi.,
to je blagoslov koji mi je dat da ga pod suncem koristim..,
a tamo veliki brodovi vuku najveće strojeve..,
najveći strojevi mrve i prešaju male,
ali još uvijek velike strojeve..,
i onda ih ispuštaju na morsko dno da ih nikada više ne nađemo.
U mojim je snovima uvijek puno nesretnih i zlih ljudi., ubojica i demona..
ali su moji demoni toliko veliki , pa ih zaklanjaju svojom sjenom.
Velike se tvornice željeznom prašinom šminkaju pred propast.,
sivi , hladni beton kroz popucale kapilare krvari ljudske suze,,
a uvijek lijepe žene svojim se mirisom i igrama služe
da se pretvore u lutke.
Dječaci se sa lutkama ne igraju.
Ja jesam Odisej., Penelopa ne postoji.,.
sirene su se odavna pretvorile u hobotnice.,
jedna smrekva još mi gori u koži.,
a kada sam ljut mogu usisati nebo.
I stvoriti oluju.
Pomalo sam ranjiv, tu na javi,
kožom i nadanjima...,
pomalo sam umoran , tu u Puli.,
od bure i politike..,
nego, da se barem nađemo u mojoj zemlji jednom..,
vjetrovima ćemo raznim sijati ljubav
i jašući na hobotnicama požnjeti sreću
koju donosi.
Post je objavljen 26.09.2009. u 09:35 sati.