Mislim da sam jučer, vozeći se u tramvaju, u mislima napisala svoj četvrti neobjavljeni post ovog mjeseca. Što mi je toliko teško pritisnuti tipku objavi, zaista ne znam. Dakle, između ostalog, promijenila sam frizerski salon. Ljubav je pukla nakon što mi je Spora D. spalila dio kože pri vrhu čela. Pa sam pronašla A. koja ima salon u preurađenoj garaži. Koja u pauzama čita, pije kafu i puši. I veze goblen. I pjeva dok fenira i ne priča gluposti. I s kojom sam se stvarno sprijateljila zadnjih mjeseci. A na stranu što sam i više nego zadovoljna djelom njenih ruku i time da na glavi konačno imam pramenove koje sam zamislila prije godinu dana i koji se do jučer nisu nikako, nekako uspjeli pojaviti na mojoj glavi.
Prvo što mi je zapelo za oči je da čita Twilight sagu. Prvi, drugi, treći dio, kako god da dođem do nje, neki od dijelova joj se vrti u rukama. Dok mi nije rekla da po četvrti put čita serijal, od početka. Ja sam je valjda čudno pogledala pa mi je rekla da u braku najmanje ima romantike i da je iste i gladna i žedna i... „makar bio i vampir“ ...čita sve ispočetka.
Pa sam se sjetila svoje Leki, učenice, koja nam je krv na slamčicu pila pred kraj četvrtog razreda. O Belli i Edwardu i tome koliko ona voli čitati taj serijal i kako je Twilight najbolja knjiga ikad napisana. Pa kad bi na sred časa počela prepričavati dokle je došla s čitanjem Twilighta, mi ostali bi se samo počeli smijati, navikli na nju... među djecom je vrlo brzo postala poznata kao Leki Twilight, što njoj, koliko sam vidjela ni najmanje ne smeta. Čak štaviše. Kad smo se rastajali, pred raspust, morala sam joj bezuvjetno obećati da ću pročitati Twilight.
Kockice su se posložile tako da sam, zaintrigirana (a opet, ko bi se i pričalici pojavio na oči a da ne znam što je Edward tako cool) od A. sam počela uzimati dio po dio i čitati. I da sam u pubertetu, vjerujem da bi me se knjiga dojmila van svih granica normalnog. Ovako... Nevjerovatno mi je da će današnje djevojčice čitati o ljubavi i agoniji i pri tome ne misliti na Romea i Juliju ili na Cathy i Heathcliffa, već će misliti na Edwarda i Bellu, vampira i običnu curu. Ne da imam nešto protiv vampira, osim ono generalno, da ne postoje, ali sve skupa, ma hajde...Tako da sam pročitala tri dijela za tri dana i dok se A. posvetila tome da mi pronađe i četvrti dio...rekla sam joj da ne žuri.
Leki sam pokušala objasniti da ta spisateljica nije otkrila toplu vodu i da ima u književnosti i boljih primjera koji govore o nesretnoj i nemogućoj ljubavi....ali sam se zaustavila, jer...prvo, premlada je za Orkanske visove a drugo u petom me dočekalo još njih pet zacakljenih očiju zbog Edwarda i plus još dva dječaka koji su opet gledali film i koji im nije „nešto“ ali opet jedva čekaju da vide „New Moon“...Pa sam digla ruke i rekla samoj sebi: „Makar nešto čitaju“.
Post je objavljen 26.09.2009. u 09:25 sati.