Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pupaksvijeta

Marketing

Zaplesala je zadnji ples ovog ljeta,
U sebi, pred drugima,
U glasnoj tišini, uz osmijeh,
Plačući.

Zaplesala je život duboko,
Brzo i hrabro,
Kao da umire
A tek je na početku.

Ili bar tako vjeruje.

Zaplesala je sama, nemajući nikoga
Iako drži ruku u masi
Ruku koju ne pušta
Ne želi i ne može.

A i nema razloga.

Zaplesala je ples za dvoje
Za troje-tek kratko
I opet za dvoje
U čekanju, u nadanju, u vjeri.

Hoće li opet doći taj mali osmijeh?

Pleše i pleše, u smiraju dana,
U noći u gradu, u jutrima,
Kroz maglu i kolodvore,
Kroz polja i zelene krajolike

Pleše i ne staje.

Dok pleše živi, smije se i voli,
U pjesmama pleše,
Pogledima htijenja,
Smije li ili ne smije zastati na tren

A da ne pusti ruku koju drži.

U plesu je zaborav,
U plesu je sjeta, ali i mogućnost
Iznova da krene,
Da se makne, da odleti, da postoji

Da ruke se u krug ipak jednom spoje.

Zaplesala je ples
Zadnji ovog ljeta,
Prije nego usne u bjelini zime
Ponavljajući jedno na usnama drago
Nerođeno ime.

Luna.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

QuickPost Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!

Post je objavljen 25.09.2009. u 15:23 sati.