rekla sam: nemoj.
nemoj zvati nemoj slati kasne poruke
nemoj sad ništa očekivati od mene.
jer previše je rizika sada
previše napetosti nemira straha.
jer sada nemam tu snagu i kontrolu
i moja maska više ne može skrivati
moje oči lupanje srca
lutanja misli i odsutnost tijela.
sada onaj kome skrivam sebe
treba moju pomoć, moju čvrstinu i posvećenost
sada moram sebe odgoditi i skloniti negdje gdje nema
tog glasa lica riječi i njegova dodira.
trgala sam dijelove tijela, gulila komadiće kože dok sam slagala
riječi kojima ga tjeram od sebe.
rekao je: ok
nije se bunio nije pitao zašto
prebrzo se složio
ah taj nemir strah nesigurnost u nama.
i što će sada biti s nama
to sada kao oblak tamni tmurni nadamnom stoji nepomično
i kao neka čvrsta gruba šaka drži moje srce stisnuto i ne da mu da slobodno lupa.
Post je objavljen 24.09.2009. u 07:48 sati.