Marketing
Puf... cinq!
The French don't care what they say, actually, as long as they pronounce it right!
(citat koji su mi rekli, a potječe iz My fair lady) - klanjam se.
Nedavno sam nenadano dobila malu pomagačicu (8 god) u učenju odnosno razumijevanju francuskog jezika. Ne mogu reći da sam nešto baš naučila, ali sam se svejedno dobro zabavila. Priča bi išla otprilike ovako:
ja: "Jel se kaže La garcon ili Le garcon?" (znam da se kaže le, jer je garcon dječak, a dječak je muškog roda, a muški rod je le)
ona: "Le garcon, LE, zapamti"
ja: "A zašto ne mogu reći La garcon"
Ona me onako pogleda svojim ooogromnim plavim očima, u stilu "ma kako me to možeš pitati!" i otvorenih dlanova prema meni kaže:
"Pa zato što to nije lijepo!!" 
I tako... naučili smo, dakle, da nije lijepo reći za nešto što je muškog roda reći da je ženski rod, i obratno. E sad, kako znati jel nešto ženskog ili muškog roda, to vam ne bih znala reći. Za to valjda treba biti rođen u Francuskoj.
Onda sam je pitala kako kaže slovo e.
Ne.
Ne postoje riječi na papiru kojima to mogu opisati.
Ne.
Ne postoje.
Samo ću reći da mi je izbiflala 5 (slovima: pet) načina kako se e može reći.
I svaka interpretacija ima svoje značenje. Tako mala, a već priča francuski.
Zar ste mislili drugačije?
Ah.
Uglavnom, da bih se natjerala bar malo na učenje jezika (dok ne krenem u školu, nadam se, uskoro), kupila sam knjigu.
Knjiga se zove: Le Signeur des Anneaux.
Po engleski: Lord of the Rings
Po naški: Gospodar Prstenova.
Tražila sam je samo po naslovnici, jer nisam (i ne mogu) izgovoriti to na francuskom. Čitam bez problema, sad već znam i značenje nekih riječi, razumijem dosta, ali ne mogu izgovoriti.
I tako ti ja uzmem knjigu, prvo na hrvatski pa ću kao simultano čitati na francuskom.
Uvod sam preskočila i krenula od Bilbove proslave rođendana.
Za sada sam pročitala cijelu knjigu na hrvatskom (opet). U francuskoj verziji sam došla do pola prve rečenice.
"Quand M. Bilbon Sacquet, de Cul-de-Sac......." 
(kad je gospodin Bilbo Baggins iz Vrećastog vijenca.....)
Priznajem, to je manje od pola.
Ali nisam mogla dalje od smijeha, stvarno nisam. I to mi nije bilo smiješno Cul-de-Sac, nego ime i prezime dotičnog.
Na brzinu sam preletjela preko knjige da vidim kako se, kuku meni, zovu ostali članovi družine.
Hobbiton je Hobbitebourg.
Frodo je Frodon.
Shire je Comte.
Sve drugo je, koliko sam vidjela, ok. Mislim, nije mi toliko smiješno.
Uglavnom.
Prije nego krenem u školu, mislim da će ova knjiga biti jedina motivacija da se ozbiljno prihvatim posla. Kažu da su televizija i radio najbolji učitelji jezika, u što ne sumnjam (na kraju, tako sam naučila i engleski), ali televiziju ne gledam već skoro dvije godine, a radio slušam jedan određeni, a taj je daleko od francuskog jezika. Osim toga, radio sam pokušala slušati, i u principu, najbolje pričaju gdje je francuska muzika iz 80-tih, ali ne mogu popiti baš toliko loše glazbe dnevno.
U stvari, ne znam je li loša, ali ..... tu mač za mene. Preslatkasta.
Ono što me najviše brine je da nemam baš priliku za komunikaciju sa Francuzima, osim onog svakodnevnog (kupnja u trgovini), a to me ne zadovoljava. Ako se slučajno zateknem sa nekim u priči, čudim se sama sebi koliko razumijem. A to me, pak, zadovoljava.
A ništa... uhvatit se knjige pa vam javim dojmove za par mjeseci.
Ako ne umrem od smijeha. 
I za kraj vam poklanjam jedan maleni video kojeg sam pogledala valjda pedeset puta do sad:
puf- cinq!
hugh laurie i francuski jezik
Post je objavljen 23.09.2009. u 13:01 sati.