Još jedan kratki osvrt na Oluju, ali iz jedne sasvim druge perspektive.
Iako je nadobudno većini važnijih pisanih, televizijskih i radijskih medija bila proslijeđena vijest i upućen poziv na praćenje spomenutog turnira (ali ne od strane klupskog Odbora za marketing), nitko se nije usudio očekivati, samo smo se u tišini nadali, da će ta vijest ipak biti spomenuta u nekoj od njihovih informativnih ili športskih emisija ili rubrika. Na žalost nisu nas iznenadili. Jedine dvije hvale vrijedne iznimke bile su najzagrebačkiji radio Radio Sljeme, koji je prigodnim razgovorom s predsjednikom kluba najavio ovaj veliki događaj na Klaki, i Športske novosti, koje su objavile iscrpno izviješće o rezultatima turnira.
Ne pitate li se zašto je to tako? Ja da i evo ukratko moga tijeka misli.
Gruntajući o milijun mogućih razloga probuđenog osjećaja manje vrijednost (to su samo djeca, to je samo neki dječji turnirčić, to je samo periferija …) demantira me prilog udarnog dnevnika jedne TV postaje o vrlo sličnom događaju istog vikenda u našem susjedstvu. Dakle ovakav dječji turnir (daleko manje važnosti i jačine) je za nekoga ipak vijest. Hura i kamo sreće da više slušamo o ovakvim događajima, ali ljudi dragi kakva je to selekcija vijesti. Čudni novinarskih kriteriji mučili su me i nekoliko dana kasnije kada se u jednom od besplatnih gradskih tjednika (da ne spominjem ime) u športskoj rubrici mogao pročitati detaljan razgovor igrača dviju veteranskih momčadi Dubrave Selekte i Studentskog grada prilikom njihovog prijateljskog susreta i prilično velik članak o privatnoj nogometnoj školi u Dubravi (koju usput budi rečeno vodi jedan od trenera NK Dubrave). Ma niti riječi niti slova o Oluji! Obzirom da čuh da je s novinarom ovog tjednika dogovoren članak o turniru, u šoku padam u napast istoga časa napisati revoltno pismo uredniku tog tjednika. Iako je to bila samo trenutna ideja (dobro da me brzo pusti) niti danas ne uviđam važnost dvije opisane teme, a pogotovo ne u usporedbi sa velikim međunarodnim turnirom u spomen na Domovinski rat i hrvatske branitelje.
I tako nevoljko po stoti puta dolazim do zaključka da je ova Lijepa naša toliko zagađena u svim društvenim segmentima, da sve više vjerujem da je ovo što ovdje radimo klasičan primjer Sizifovog posla.
Post je objavljen 22.09.2009. u 12:00 sati.