Pregled posta

PH 2xolimpijski triatlon - nikad zadovoljan

!!!!!!!!Upozorenje: (pre)dug post (za one koji samo gledaju slike, ima i toga, ali skroz na dnu)!!!!!!!!!!!

Svaka triatlonska staza ima svoje specifičnosti (konfiguracija terena, vremenski uvjeti...), pa je teško ocjeniti pojedini rezultat samo na osnovu ostvarenog vremena. Zbog toga obično ocjenujem rezultate na osnovu plasmana ili vremenske razlike u odnosu na neke konkurente. Uvijek mi zasmeta ako, nakon što nekoga dobijem, pročitam da je taj imao nekakvih problema tokom ili prije utrke koji su ga usporili, jer to automatski umanji moj uspjeh (barem u mojim očima). Zbog toga paragraf ispod vjerojatno ne bi ni trebao pisati, ali pošto mislim da su neki događaji znatno utjecali na razvoj utrke ipak ću ih spomenuti.
Carboloading obično počinje 3 dana prije utrke. U četvrtak sam potpuno izgubio apetit, ali ionako sam taj dan imao odmor od treninga, pa sam mislio da ću na račun smanjene aktivnosti početi puniti zalihe, a ova dva iduća dana su dovoljna da potpuno popunim rezerve. Petak (2 dana prije utrke) je obično ključan dan carboloadinga, a taj dan ponovno nisam skoro ništa jeo. Ne zato što nisam htio, nego zato što nisam mogao. Ono malo što sam pojeo je vrlo brzo pronašlo put do WC školjke. Navečer sam odradio lagani trening sa par ubrzanja i nakon tog treninga su me mišići boljeli kao da sam upravo završio Ironman. Tada sam se već počeo brinuti. Na utrke od 4-5 sati se ne može ići na prazan želudac. Preko noći se nije mnogo promjenilo, tako da sam se u subotu probudio sa bolnim mišićima i grčevima u stomaku. Tada sam čak počeo razmišljati hoću li uopće biti u stanju startati utrku. Ipak, kako je dan odmicao počeo sam se osjećati sve bolje, tako da sam ipak uspio nešto pojesti, a bol u mišićima se povukla.
Na Krk sam išao sa Sašom i Dariom iz Zrinskog Novatec. Sa Dariom sam po dolasku obišao jedan dio biciklističke staze (blaži dio). Planirao sam napraviti cijeli krug po stazi, ali zbog bolesti sam od toga odustao. Kad sam idući dan vidio kakav je taj drugi dio staze bilo mi je drago da ga nisam pogledao dan prije.
Na dan utrke sam doručkovao malo manje nego inače, jer me još uvijek bilo strah da ću na utrci umjesto ciljne crte tražiti WC-ove.
A sad malo o utrci. Nadam se da neću zvučati prepotentno ako kažem da sam na Krk došao po pobjedu. Nisam nikad pobjedio na nekoj triatlon utrci koja je „državnog ranga“, a osjećao sam da sad imam dobru priliku. Pošto je utrka ujedno bila i državno prvenstvo, pobjeda bi mi automatski donijela i naslov prvaka države. Glavne konkurente sam vidio u Matjažu Kovaču i Saši Franiću. Matjaž je ove godine imao nekoliko zapaženih rezultata na Ironman utrkama, a znao sam da Saša može iznenaditi ako ne napravi neku grešku. Mitja Mori se prijavio malo kasnije, tako da ga nisam vidio na startnoj listi, pa automatski nisam ni računao na njega. Pošto on ove godine ima rezultat ispod 10h na najtežem Ironmanu iz Ironman serije (Lanzarote) i na njega bi obratio pažnju da sam prije saznao da će nastupiti. Ovako mi se ime činilo poznato, a nisam se mogao sjetiti njegovih rezultata, pa samim tim nisam bio siguran hoće li mi biti konkurent u utrci.
Na startu plivanja sam ostao zatvoren, tako da sam jedno vrijeme plivao u grupi. Nakon par stotina metara došlo je do pada u tempu, pa sam otišao malo u stranu i uspio se odvojiti. Na prvoj bovi mi se priključio i Mitja Mori. Nakon prve bove sam imao nekih navigacijskih problema. More je bilo uzburkano, a razmak između prve i druge bove je dobrih 700-800m. Uz to bove su bile poprilično male, pa ih je bilo gotovo nemoguće uočiti. Par minuta smo plivali napamet, a onda sam s lijeve strane zapazio Krešu Jurlina u kajaku koji nam je ispravio pravac i vodio nas kroz ostatak plivačke dionice. Da nije bilo njega tko zna gdje bi završili. Do kraja prvog kruga smo plivali rame uz rame, a tempo mi nije bio pretjerano težak. Palo mi je na pamet kako bi lijepo bilo izaći prvi iz vode, pa sam otišao malo u stranu i pokušao se odvojiti. Međutim, čini se da je i Mitja slično razmišljao, tako da sam ja na bovi umjesto prednosti imao mali zaostatak. Nakon toga su kola krenula nizbrdo. Mitja se malo po malo odvajao i do kraja dionice mi pobjegao 1:15 min. Osjetio sam da sam izgubio snagu u zaveslaju, ali nisam mogao vjerovati da mi je stvorio toliku razliku na zadnje dvije bove.
Kad sam kretao na bicikl čuo sam kako spiker najavljuje da iz vode izlazi Saša. Očekivao sam da ću imati veću prednost na kraju plivanja, ali dobro, što je tu je, utrka tek počinje. Nadao sam se da ću uhvatiti Mitju i preuzeti kontrolu nad utrkom, ali svi koje sam prestizao su nastupali na olimpijskom triatlonu. Mitju sam vidio tek na prvom okretu (10. km). Mimoišli smo se kod oznake „200m do okreta“, što znači da je u tom trenutku njegova prednost iznosila 400m. Inače, vozila su se 4 kruga (do okreta i nazad). S jedne strane je dosta jako brdo, koje je na dijelovima jako strmo, a s druge strane je uspon nakon kojeg se ovo prvo brdo čini kao ravnica. Za one koji su iz Zagreba ta strmina bi se mogla usporediti sa onom kod crkve na Šestinama kad se ide iz pravca sv. Duha, samo za razliku od tog uspona, ovaj je bio dug 2km. Nakon prvog uspona na zloglasno brdo, moj pristup utrci se znatno promjenio. Po glavi su mi se počela vrtiti 3 slova (D, N i F). Obično na utrkama ove distance na biciklu gazim koliko ide, ali ovaj put sam shvatio da se neću moći uspeti 4 puta uz to brdo ako se na ostatku staze ne budem štedio. Na drugom okretu je zaostatak za Mitjom ostao nepromjenjen, a nakon toga su kola krenula nizbrdo po drugi put. Mitja je iz kruga u krug povećavao prednost. Nisam pojačavao tempo iz straha od "zlobrda". Ja sam na utrku došao koliko toliko utreniran, pa mogu misliti kako je bilo onima koji su trenirali višestruko manje od mene (vidio sam ih puno koji su gurali bicikl). Izgubio sam nešto malo vremena i kad mi je u 2. krugu pao lanac i zaglavio se, pa sam morao sići s bicikla da ga namjestim, te u zadnjem krugu kad sam stao na okrepi da napunim bidone (popio sam 3,5l tekućine na biciklu). Mitja je do tranzicije imao ogromnih 9 minuta prednosti. Tješila me činjenica da sam kontrolirao situaciju iza sebe. Obično ne gubim pozicije na trčanju pa sam mislio da će tako biti i ovaj put, a nadao sam se da se Mitja preforsirao. Još da napomenem da je vjetar stvarao dosta problema na nizbrdicama, pogotovo jer je puhao na mahove. Mitja kaže da je nizbrdo išao 100 km/h, što dovoljno govori o nagibu, ali i o njegovoj tehnici na biciklu (moja maksimalna brzina je bila 79 km/h i jedva sam kontrolirao bicikl nizbrdo). Vjetar nam je puhao u leđa na zloglasnom usponu, ne znam (ali mogu pretpostaviti) što bi bilo da je imao suprotan smjer.
Na početku trčanja se nisam osjećao pretjerano dobro, ali na taj osjećaj sam navikao. Obično mi se noge vrate u život nakon nekoliko kilometara, ali čini se da danas nije bio uobičajen dan. Na okretu (5. km) sam vidio da Mitja ide dosta dobro i da je uspio čak malo povećati prednost. S druge strane, natjecatelji iza mene su počeli opasno nagrizati moju prednost. Plan je bio da otrčim prvu polovicu laganije pa da ubrzam u drugoj. Međutim dok sam došao do druge polovice već sam bio potpuno zgažen. Prestigao me Kregar, a ubrzo me sustigao i Saša s kojim sam otrčao do kraja. U zadnjem kilometru me onda prestigao i Danac Claessen, ubrzao sam i pokušao ga pratiti, ali jednostavno nije išlo. Utrku sam završio na 4. mjestu, ali i prvi od Hrvata, tako da sam postao prvak države. Unatoč tomu nisam pretjerano sretan. Na utrku sam došao u prvom redu pokazati plodove ovogodišnjeg mukotrpnog treninga, a u tome nisam uspio. Što je najgore priliku za popravni moram čekati do proljeća.
Čestitke Mitji na prvom mjestu apsolutno, Ivi koja je priredila iznenađenje u ženskoj utrci, ali i svima koji su uspjeli doći do cilja bilo na olimpijskom ili na dvostrukom olimpijskom triatlonu. Inače, na olimpijskom triatlonu su pobjedili Alberto Casadei iz Italije i Darija Pletikapa.
Utrka je bila dosta dobro organizirana, samo je staza po mom mišljenju bila malo preteška. Krk je inače jako lijep otok i nadam se da će se tamo i dalje organizirati utrke (sa malo većim bovama, laganijom stazom i bolje označenim trčanjem).
Isprike za (pre)dug post.

From krk '09

From krk '09

Post je objavljen 21.09.2009. u 19:37 sati.