Listam te novine, pije mene ta mala kava
I na trenutke zastajem, kao da sam slaba baterija
Čitam svoje čudne misli između dugih redova,
Živim tu i stobom, stvarno i na livadama mojih snova,
A ovaj život nije prvi, od par puta, on nije proba
Neke stvari, čovjek nosit u sebi mora
Stanem li cijeli ja, jeli dovoljno velika, tvoga srca torba
Da kraj ključa stana, između rimela i kutije cigara
Zazvonim kao mobitel, a ti me uzmeš, nježno kraj uha
Pričaš mi dugo, pričaš mi i takva si mi slatka
A ja sam na nečujnom, mene trese unutarnja groznica
Kao da mi se nešto poremetilo, samo neznam šta
No proći će i to, kad padne moja željena kiša
Vratiti ću su na isti put, gdje smo ja i sreća
Dva prijatelja....
Post je objavljen 20.09.2009. u 09:00 sati.