veselim se s tobom kad ti dobro ide, kad si zadovoljan sobom.
tmurna sam i jadna kada tvoj glas ima težak prizvuk, obojen tjeskobom ili gorčinom.
kad kod mene nije dobro, kad me ledeni val straha obuzme i kad ne znam što učiniti
bude mi lakše kad pobjegnem u misao o tebi.
...
ne znam zašto već sama pomisao na jedne oči, jedno obično lice i smješak u mom biću stvori toplinu koja
pruža utjehu, stvara osjećaj povratka kući, povratka u djetinjstvo, u sigurnost doma koji negdje postoji i čeka me.
ne znam kako da to nazovem, kuda da to smjestim, to što tako dugo živi tajno u meni.
to je kao mali paralelni svijet koji živi svoj život sa svim onim malim i velikim stvarima, svim svojim dobrim i lošim trenucima.
ne mogu bez tog.
scharf
Post je objavljen 20.09.2009. u 01:06 sati.