Ne boli me,
više čak ni ne vrijeđa.
Ja ti pričam,
a ti okreneš leđa.
Ne boli me što njoj odlaziš,
jer to već dugo, dugo znam.
Ne boli me…
Jer i ja drugom pripadam.
Ne boli me njezin miris u tvojoj kosi,
jer davno naučila sam
da vrijeme utjehu nosi.
Ne boli me tišina što nas razdvaja,
ni tvoje grube riječi.
Odavno samo prsten na ruci nas spaja
i možda neke priče o nestaloj sreći.
Ne bole me šaputanja ljudi,
oni su ionako zli.
Boli tek što se kraj mene budi,
čovjek koji odavno nisi ti.
Ne boli me što ručak nisi taknuo,
a sve te čekalo nasred stola.
Ni što si iz sobe se maknuo,
a nekad sve smo dijelili po pola.
Ne boli ni to što kažeš
da ostavim te na miru.
Ni što uvijek iznova lažeš,
jer naš brak je samo farsa na papiru.
Ne bole sve godine provedene s tobom,
jer nekad smo zajedno sanjali o sreći.
A danas sve miriše na "zbogom",
samo je pitanje tko će prvi reći.
Post je objavljen 06.01.2011. u 14:09 sati.