Marketing
Gotovo ljeto
Vratili smo se prije 17 dana. Mislima sam još uvijek na moru što i nije tako teško biti. Prošli vikend bila sam tamo. Mužić je ostal cijeli tjedan. Sutra idem opet, pa se zajedno vraćamo. Tak mi je to bilo neobično – piti kavu u Zadru, a nešto kasnije biti u ovom usranom Zagrebu. Jedva čekam dan kad ćemo se iz njega iseliti.
Vrijeme brzo prolazi, a još jučer sam ronila, vadila dagnje, plašila jata orada, "igrala" se sa bodljikavim zvjezdačama. Obožavam roniti. Ronila sam skoro svaki dan. Vježbala pluća načeta cigaretama. Svakim danom sam sve duže i duže mogla zadržati dah i ići sve dublje i dublje. Samo s maskom. Bez peraja. Doći na dno i uhvatiti se za stijenu. Mir i tišina. To je gušt.
Svaki dan smo se vozili brodom. Nema bolje stvari nego sjediti na pramcu, nogama mahati i gledati valove kako se približavaju. Najveći su bili negdje oko metra i nešto siće. Sjediš tako i čekaš. Skačeš na valovima kao na divljem konju kojega želiš ukrotiti i paziš da ne padneš u more jer te ni sam Bog tad nebi spasio od udarca broda u glavu i propelera motora. Sjediš, skačeš po valovima, gledaš u sunce i uživaš. Muzika trešti. Motor bruji. More se pjeni. Valovi te tu i tamo zaliju do struka. Zglobovi na rukama ti poblijede od čvrstog držanja. Ljulja ti se želudac. Ljulja ti se u glavi. Sjediš i gledaš u horizont. Znaš da nije pametno što tu sjediš, al nema veze. Pere te adrenalin. Ionako se samo jednom živi. Tko duže, tko kraće.
Sa starim smo se čuli dva puta dnevno. Preživio je mjesec dana bez nas. Uputio me u jednom telefonskom razgovoru:
1. Kad je crno nebo iznad Posedarja bježi u Novigrad. Moraš biti u luci za pet, deset minuta jer dolazi nevera.
2. Kad si kod Maslenice i počne bura. Ne vozi ravno u Novigrad već prema ušću Zrmanje, pa se od tamo spusti u Novigrad.
Treću stvar sam zaboravila. Valjda nije nekaj važno.
Svih mjesec dana bilo je super. Tjedan dana s nama bil je sinek s novom curom. Tak mi je bilo smješno kak mi se ona upucavala. Silom je htjela da nam se svidi, da nam bude simpatična, ali joj to baš nije pošlo za rukom. Ne volim kad netko glumi smješak ujutro, obožavam prati suđe i kuhati i te stvari. Ma tko se može ujutro smijat i tko voli prat suđe!?
Ah, te škorpionke mi nikak ne leže. Al, ak je sineku dobra, dobra je i nama. Mužiću sam objasnila kak ne bumo bili zadovoljni ni s jednom curom koju sinek dovede, kaj je i normalno jer uvijek će ona biti neki uljez u našim glavama. Rekel je sineku da mu nije dobro da se odmah veže za prvu nakon duge veze nego nek malo švrlja, mijenja, zajebava se, dovodi svake godine drugu u Novigrad. Sinek mu je samo rekel da ga to ne interesira i da to ne želi. Rekla sam mu da je predobar i da to nije dobro, da mora biti malo loš, kakti frajer. I kaj mi je rekel? Onu staru: "Tiha voda.....". Da, da, i meni su to govorili.
Ma pametan je on. Ne brinem se ja za njega, a i vrijeme mu je da zasnuje obitelj. Mada nikak ne kužim zakaj bi bilo vrijeme za to i kad je točno to vrijeme. Tak se veli. A onda se obitelji stvaraju, sastavljaju i rastavljaju.
No, dobro.
Jedina ružna stvar u mjesec dana je bilo to kaj su nam napali brod. Po noći. Htjeli krast benzin, pa nisu uspjeli i iz objesti su nam prerezali sve konope, pustili brod nasred luke i bacili vesla u more. Jedno veslo smo našli zapetljano u konop uz brod, a drugo su nam našli kilometar dalje, na plaži. Odrezani dio konopa sam uspjela veslom izvući sa dna luke i brod smo morali vezati na drugačiji način. Bilo mi je užasno zbog toga par dana. Ok, to kaj su htjeli krast benzin, al zakaj su odrezeli konope!? To baš nije bilo lako jer su debeli i morali su imati vraški oštar nož. Nakon toga sam na vesla ugravirala registraciju, tak da se zna čija su. Ajd, bar nisu nekaj previše uništili.
I tako...Vrtim u glavi te dane u iščekivanju petka i odlaska dole. Vadimo brod i furamo ga u Moslavinu na zimski san. Do idućeg ljeta.
Post je objavljen 17.09.2009. u 10:26 sati.