Nick Cave, "Smrt Bunnya Munroa"
Dakle, radi se opet o romanu koji obrađuje seks i nasilje.
Prati propadanje Bunnya od ljigavog ševca kojeg ne osjeća grižnju savjesti čak niti kada mu se žena ubije zbog njegovih prevara, do hodajućeg mrtvaca koji je očajan za jebom toliko da napastuje neprivlačne žene i siluje narkomanke. Uglavnom, postepeno gubljenje identiteta kroz ogromne količine cuge i tjelesnih izlučevina.
Bunny grižnju osjeti tek nakon smrti u nekoj vrsti čistilišta gdje se iskupljuje pred osobama koje je povrijedio, a one prihvaćaju iskupljenje, jer Cave vjeruje da su ljudi ipak u srži dobri i spremni oprostiti. - "...kolektivna čuvstva bujaju silno, kako to već biva na televiziji ili tamo negdje, pa publika počne pljeskati – jer su humani i toliko žele oprostiti...." (Nick Cave, Smrt Bunnya Munroa, str. 214)
To je tip romana koji vodi svog glavnog lika iz gore situacije u najgoru i onda još goru, ali čitatelja to ne smeta budući je glavni lik naprosto jedan od najvećih ljigavaca u povijesti književnosti. Stoga se knjiga brzo čita, jer samo čekate koju zlobu će Cave Bunnyu smjestiti u idućem poglavlju.
Naime, roman je pisan prema stilu proze svakodnevnice, odnosno novih puritanaca, za razliku od Caveova prvog romana "I magarica ugleda anđela" čija radnja nije bila linearna, već rascjepkana raznim introspektivnim epizodama autora ili glavnog lika.
Novi Caveov roman donosi mnogo dijaloga, često spominjanje robnih marka ili referenci na pop kulturu (poput Bunnyeve opsjednutosti vaginama Avril Lavigne i Kyle Minogue – kojima se autor na kraju romana u zahvalama ispričava), minimum autorove introspekcije ili glavnog lika, linearnost radnje te realizam događaja.
A također prisutna je velika doza humora, što zbog niza neugodnih situacija s Bunnyem, kao kada ga pretuče žena s crnim pojasom u karateu ili viceva koje svakodnevno čujemo milijun puta.
A humor se dodatno potencira razni vulgarnim izrazima.
Ipak, roman ima dva elementa po kojima se razlikuje od proze svakodnevnice i upada u neku vrstu, pa usudio bih se reći Magijskog realizma. I ti elementi su ono što nam otkriva poantu romana.
Prvo je ubojica žena koji je maskiran u đavla ili je sam đavao (kada pred kraj recepcionar pokaže Bunnyu u kojem se tvrdi da su rogovi na glavi pravi). Dakle, lik ima rogove, crveno ofarbano tijelo i vile kojima ubija žrtve, a TV stalno donosi priloge o njegovim novim napadima gdje se ubojica jasno vidi.
Trag njegovih ubojstva slijedi pravac sjever jug, odnosno Bunny se nalazi na jugu (grad Brighton) i ubojica mu se sve više približava što više Bunny propada od ševca ka živućem mrtvacu.
Dakle taj približavanje đavla bi bila metafora Bunnyeva približavanja smrti, dok bi vjerojatno ubojstva žena bila metafora žena koje je Bunny emotivno povrijedio i iskoristio.
I onda nakon Bunnyeve smrti, đavo ga kažnjava za grijehe silovanjem u zatvoru i tek nakon toga imamo poglavlje gdje su Bunnyju iskupljeni grijesi. Dakle sve je tu i kazna i iskupljenje.
Ili da posudimo objašnjenje Giordana Bruna, budući postoji podudarnost između njegova tumaćenja razvoja čovjeka i propadanja (ili uspona) Bunnya iz ševca u živog mrtvaca, dakle prema Brunu je: "..."živi mrtvac", čovjek oslobođen od ograničenja ljudske vrste." (I:P. Culianu, Eros i magija u renesansi, Fabula nova, Zagreb 2007., str 149.).
Pa bi mogli reći da se time iskupljenjem Bunny oslobodio svoje pretjerane požude i bezosjećajnosti, koji su ga ograničavali da se ostvari kao osoba.
Drugi nerealističan element u romanu je duh mrtve Bunnyeve žene.
Naime, nakon samoubojstva, prema kojem je Bunny bio poprilično ravnodušan, počinje mu se pričinjavati duh njegove žene, što ga natjera na bijeg od kuće i odlazak na put. Zapravo Bunny je bježao od svoje grižnje savjesti, koja, budući je nije svjesno doživljavao, se na neki način manifestirala kao fantazma njegove podsvijesti. I što je više bježao duh mu se češće prikazivao, što ga je dekoncentriralo tijekom seksa i umanjivalo njegove moći zavođenja.
Drugim riječima, Bunnyeva erotska magija bila je uništena i on se postepeno pretvarao u živog mrtvaca. Cave to prikazuje i propadanjem Bunnyeva ponosa, frizure kokotice, koja je u početku sjena, dok za vrijeme propadanja beživotno i slijepljeno leži na čelu.
S druge strane, duh je sinu, Bunny junioru, poslužio kao priprema za život bez oca, koji, kako mu je duh priopćio, mora umrijeti jer je izgubljen.
Bunny jr. tijekom razgovora s duhom prima savjete kako treba živjeti bez oca, što ga priprema za kraj, iako bi se moglo interpretirati kako je njegovo viđenje duha samo posljedica žalost na umrlu majku, koja se kod njega ne javlja svjesno, valjda zbog mladosti, pa je kao kod starijeg Bunnya duh rezultat potisnutih osjećaja.
Za kraj tehnikalije. Knjigu je izdao Šareni dućan koji su objavili i prvi Caveov roman "I magarica ugleda anđela" te niz pisaca koji imaju poveznica sa Rock and Rollom poput Burroughsa i Kerouaca. Roman je preveo Denis Peričić koji je i zaslužan za istodobno englesko-hrvatsko izdanje, budući je bio polaznik Caveove škole pisanja.
Knjiga je podjeljena u tri dijela: Ševac, Trgovac i Mrtvac s ukupno 33 poglavlja. Simbolika otvorena za interpretaciju.
Post je objavljen 14.09.2009. u 17:11 sati.