Ko list na vjetru
Pjesme su tvoje topli povjetarac,
ja, ko list otrgnut s grane letim
i ovih snova nemirnih si tvorac,
svoju žudnju ne mogu da prešutim.
Amor tvoj saveznik koga spominješ
sad me uvjerava; da od najljepših
s bićem ljepšim, ti se dopisuješ
nek ti nije; kazuje, onih bivših!
Sluga sam vjerni Amoru i gospi
onoj što mi srce tišinom slama.
A on hoće da stara ljubav zaspi
pa očarat me želi boginjama.
Rekoh; ko list sam što vjetar ga nosi,
letu kraj nek bude u tvojoj kosi.
Potreba mi je velika da pokušam objasniti ovaj sonet i vrijeme u kojem je nastao kao pisamce na pragu za gospu u to doba još nepoznatu. Teško je objasniti tu žudnju koja pjesnika vodi k nepoznatim očima i strast koja ga obuzima dok čita stihove ljubavne za njega sročene. U prvoj strofi upravo to pokušavam dočarati kad kažem da sam ko list ponesen toplim povjetarcem i za snove moje nemirne okriviti želim njene pjesme ljubavne. Druga strofa donosi razgovor s Amorom u kojoj kazujem da me Amor pokušava uvjeriti kako je vrijeme da zaboravim gospu voljenu i okrenem se k novoj gospi koja je ljepša i od najljepših a koja mi svoju ljubav kroz stihove pokazuje. Nadalje u trećoj strofi kazujem kako gospa koja mi ne uzvraća naklonost nanosi veliku bol mome srcu, ponovo spominjem Amora kao onog koji je jedini krivca za to moje stanje jer sada pokušava u meni probuditi neku novu ljubav. Na kraju donosim zaključak kako sam nemoćan i da ću se prepustiti tijeku događaja s namjerom da prije vremena ne povrijedim onu koja mi stihovima ljubav dočarati želi. Namjera mi bi skriti duboko u stihovima izrečenim istinu o vremenu kada sam pred kušnjama Amora popuštati stao, varajući i sebe kako smisla nema ljubav ona što u svojim čežnjama ne da naslutiti sretnog kraja.
Da su dvojbe bolne bile u tom trenutku i da mi je srce razdijeljeno bilo pokazati mogu napisanim slijedećim sonetom. Pošto sam napisao pjesmu mladoj gospi u kojoj s puno opreza priznajem da sam u vlasti Amora, pišem sonet upućen onoj obožavanoj i u tom sonetu jadam se miloj kako vlast Amora jača te ju molim da mi pomoć pruži svojim ljupkim pogledom…pjesma ide ovako:
Mila moja, utjeho moja
Mila moja, potužiti se moram,
kopni žudnja a u srcu mi tuga
svoga lica, mene sve je više sram
jer u oku tražim lika nježnoga.
Utjeha nisu dani što blijede,
nit pjesme što ih napisah za tebe.
Ne tješi Amor srce što zavede
kad dadne drugim usnama da ljube.
Misao u beskraj k tebi hita
rad` utjehe srcu mi razuzdanom
da obuzda ga gospa plemenita
samo jednom gestom za me zavjetnom.
Nemoćan sam pred silinom Amora
kad rad druge moje srce izgara.
I dok su se sajamski dani približavali, ostade tek nekoliko dana do zakazanog susreta, gospa mi mlada novu pjesmu pošalje iz koje vidjeti jasno mogu da Amor njenim srcem uistinu vlada, rime te naslovila je „Nek me Amor za te spremi“.
U nastavku sam ovdje uvrstio još nekoliko pjesama koje su nastale do već prije spomenutog sajamskog dana a bila je to zadnja subota u mjesecu rujnu.
Nek me Amor za te spremi
Pusti da budem ti stih sa usana
pa da živim u tvojim pjesmama
nek budem ti jedna noć besana
dok izgubljen si u mojim strofama.
Nek me Amor što ljepšom učini
nek me zagrne u zvjezdani prah
nek ljepota moja tijelo ti opčini
barem na kratko uzet ću ti dah.
Susret je sudbine mudre djelo
i poljubac što dat ću ti krišom,
možda i voljeti ćeš me smjelo
ili ću sama plakati sa kišom?
Fortuna nek` sudi…
Kada bi Fortuna i Amor dični
udesit htjeli da subota svane,
al ne da su idući dani plačni,
rad` mene mlakog što srce ti gane.
Slave radi kad ime ti otkrijem,
dok mjesec blješti ulicama pustim,
u tren onaj kad uzdah ljuven čujem
na usnama ti nježnim rumenkastim.
Nek ti nije briga što bit će sutra,
nakon dana što želimo ga već sada
jer; Sada! Stiže u dan prekosutra
žudnja u srcu nek bude ti nada.
Nek sudi ona što udesa je Bog,
U pratnji Amora; tvojega i mog`.
...........................................................
Post je objavljen 13.09.2009. u 01:22 sati.