Marketing
9th World Masters Mountain Running Championship
9. svjetsko veteransko prvenstvo u planinskom trčanju se ove godine održava u našem gradu, na našoj Medvednici.
Ne mogu se sjetiti jesam li ikada sudjelovao na nekom svjetskom prvenstvu pa sam rekao vrijeme je. Svjetska sam klasa. Možda ne u trčanju, ali stvarno sam cool lik. 
Zbog činjenice da se ne mogu sjetiti jesam li sudjelovao na nekom svjetskom prvenstvu zaslužujem biti u kategoriji veterana, a tu su i godine koje mi to i formalno omogućavaju. 
Ova utrka mi je dosta iznenada ušla u kalendar, pa nije bilo posebnih priprema. Pripreme su se spontano dogodile tijekom ljeta, kombinacijom jutarnje Gelender lige i Ljetne lige Puntijarka.
Koliko sam se spremio za trku, pokazat će rezultat.
Obzirom da se radi o svjetskom prvenstvu, mnoštvu trkača, kompleksnoj organizaciji, podjela startnih brojeva i paketa je počela već u četvrtak. Ja sam startni broj pokupio u petak nakon posla. Za razliku od drugih utrka, ovdje su stvarno kontrolirali osobne dokumente i provjeravali datum rođenja. Kategorije nisu išle samo po godini rođenja, nego i prema datumu. Još jedna posebnost je da smo dobili dva broja, jedan za naprijed, jedan za otraga. Zbog velikog broja stranaca u paketu su bile i karte grada Zagreba. Kad već spominjem strane trkače, pomislio bih da će biti bližih susjeda (Slovenci, Talijani, Bosanci, Mađari), no bilo je i drugih europskih susjeda (Česi, Poljaci, Njemci, Englezi, Škoti, Irci), ali i vrlo dalekih susjeda, tzv. antipodi, kao npr. Novozelanđani. Ovo nabrajanje nije popraćeno pregledom startne liste, nego mojim opažanjem na stazi i u području utrke.
Radovalo bi me da su majice napravljene s više mašte i da su kvalitetnije. Na mnogim manjim lokalnim utrkama znaju biti ljepše.
Na svjetsko prvenstvo ne idem često, pa ako se lijepo uredim za lokalne utrke, svakako se moram potruditi za ovakav događaj. Bit će tu žena iz cijelog svijeta, nek' vide da su Hrvati naočiti i uredni muškarci. Brijanje s novim brijačem, tuširanje i pranje kose, naravno i zubiju nakon doručka, a za doručak zobene pahuljice, malo čokolina i sušene brusnice (prostata je u redu 
), naravno, s mlijekom.
Daljnje pripreme uključuju stavljanje broja na majicu. Hopefully, sponsor will support my future races at Zagreb halfmarathon and Ljubljana marathon. Kontroliram jesam li pripremio sat i HR monitor, obrok poslije trčanja, rezervnu odjeću i ostalo što bi moglo trebati.
Dolaskom na startno područje susrećem mnoge poznate trkače. Pozdravljanje, čavrljanje i zagrijavanje skraćuju vrijeme do početka utrke. U mojoj kategoriji je bilo 77 muških i 27 ženske natjecateljice. To je druga po brojnosti kategorija. Zbog brojnosti, ali vjerojatno i drugih razloga, postojao je razmak od pola sata između starta različitih kategorija.
Moja kategorija je startala u 11:30. Počeli smo po asfaltiranoj cesti, no tu je bila i jača uzbrdica. Znao sam da treba pametno i polagano, no i ovaj put me ponjela masa, pa sam išao brže nego što sam trebao. Nakon 500-tinjak metara prelazimo na Poučnu stazu Miroslavac, koja ide uz potok Kraljevec. Na toj stazi na ravnijim djelovima prestižem sporije trkače. Već prije Kraljičinog Zdenca me neki od njih prestižu. Dosta sam se "potrošio" na tom dijelu i osjećam umor.
Nakon Kraljičinog Zdenca postoji jači uspon, gdje mi je bilo lakše hodati, pa me i tu dostižu brži i pametniji trkači. To je dio koji vodi prema Medvedgradu i djelomično mi je poznat s Medvednica trekinga.
Staza je dobro označena, a priroda lijepa. Brži trkači su odmaknuli i više ih ne vidim, a ne vidim ni trkače iza sebe. Uživam u ljepoti prirode oko sebe. Na jednom mjestu osjećam opojan miris bora.
Povremeno nailazim na kilometarske oznake. Obično piše koji je kilometar od starta, no na ovoj utrci su oznake s padajućim nizom prema cilju. Malo zbunjuje, ali i raduje kad vidiš da je sve manje kilometara ispred tebe.
Nešto prije PD Risnjak je okrijepna stanica. Prvi put uzimam vodu. Dosta sam umoran, dio pijem, dijelom se osvježavam. Na utrke sam prestao nositi dopunska sredstva. Nemam traubenzuckera ni sličnih pomagala.
Na ovom dijelu staze nailazim na navijače. Uglavnom stranci, koji bodre svoje trkače, ali podržavaju i ostale. Od naših uglavnom planinari koji se maknu s puta i pristojno pozdrave. Bude mi drago kad čujem riječi ohrabrenja.
Dolaskom na zadnji kilometar je sve više ljudi i navijanja. Posebno mi je bilo stimulativno vidjeti oznake za još 500 metara i 250 metara. Bili su to ravni dijelovi i odlučio sam potegnuti koliko noge dopuštaju.
Kada sam prije utrke pokušavao procjeniti koliko mi treba do cilja, nekako sam si zamislio da će to biti do sat vremena. Vrijeme na satu je pokazivalo da postoji šansa da to i ostvarim. To mi je dalo dodatnu snagu i htijenje. Nisam se više imao za što čuvati. Dolazim na asfalt ispred Tomislavovog doma, pozdravljam svoje navijače, prolazim kroz cilj. Sat pokazuje 0:59:58. Sretan sam. Uspio sam! Dvije sekunde, ali bitne dvije sekunde. Vidjet ću što će pokazati službeni rezultat, ali meni je ovaj moj jednako važan.
Utrka mi je bila izuzetno naporna i trebalo mi je vremena da se oporavim. Oporavak sam završio u restoranu "Vidikovac Sljeme" uz grah s kobasicom i uz crno Velebitsko, naravno, nakon što sam dotaknuo legendarni Gelender.
Razmišljajući uz pivo, pogleda usmjerenog u izmaglicu iznad Zagorja, vidjeh u tom bunilu sliku sebe kako sjedim u udobnom naslonjaču, uz kamin, okružen unucima i pričam im priče o tome kako je deda u svojim mladim danima sudjelovao na Svjetskom prvenstvu u planinskom trčanju. Vrijeme će do tada već "potopiti" službene podatke, sjećanje će biti dopunjeno slikama koje će mi učiniti ovo natjecanje drugačijim nego bi to službeni rezultati prikazali, a priča bi mogla zvučati otprilike ovako:
"U neka davna doba, dok su ljudi još hodali zemljom i odlazili u prirodu, deda je bio mlad i snažan. Toliko snažan da je sudjelovao na svjetskom prvenstvu, a toliko mlad da je bio u kategoriji veterana. Sjećam se da nisam pobjedio, ali bio sam vrlo blizu. Ne znam sada točno, ali u prvih desetak, a tada je na svijetu živjelo šest milijardi ljudi. E, djeco moja, deda je nekada ...."
I priča tu završava, jer su dedu sjećanja odvela u carstvo snova i potpuno jasno je vidio kako je do samog kraja trčao na metar od svjetskog prvaka.
Time: 0:59:58
Avg HR: 170
Max HR: 184
Avg pace: 07:13 min/km
Dodatni komentar:
Službeno vrijeme je 1:00:00.
Stigao sam 37. u kategoriji M40. Iako je po službenim najavama bilo 77 natjecatelja u toj kategoriji, na listi vidim da je 45 rangirano. U svakom slučaju, zadovoljan sam.
Rezultati:
Rezultati
Galerije:
Službene slike
Post je objavljen 12.09.2009. u 19:00 sati.