Svojim životom Isus je pokazao kako ljubav prema neprijateljima nije neko neispunjivo pravilo. Na križu je oprostio svojim neprijateljima koji su Ga poslali u smrt. Bog je dopustio da Njegov Sin, potpuno nedužan, ode u smrt da bi pomirio sa sobom ljude koji su u grijehu postali Božji neprijatelji (usp. Rim 5, 10). Moći oprostiti i ljubav prema neprijatelju međusobno se dopunjuju. Ne zaboravimo, nikada nam Isus ne bi dao zadaću koju je nemoguće izvršiti i za koju sam nije dao primjer.
Pogledajmo koju nam to zadaću daje Isus. On kaže: „Nego velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju“. Uistinu je potrebno na pravi način čuti i razumjeti Isusove riječi. Tko su to naši neprijatelji? Često smo skloni da i za najmanje sitnice ljude proglašavamo svojim neprijateljima. Ponekad je dovoljno i samo da netko ima drugačije mišljenje od našeg da ga proglasimo neprijateljem. Međutim, opisujući karakteristike neprijatelja, Isus upotrebljava „teške“ izraze kao što su mrzitelji, oni koji proklinju i zlostavljači. Posljedice koje proizlaze iz djela mržnje, proklinjanja i zlostavljanja su strašne. Mišljenja sam da Isus upotrebljava ovako „teške“ izraze upravo zbog toga da naglasi herojske čine koje samo ljubav i može učiniti. Oprostiti neprijatelju i ljubiti ga zahtjeva uistinu pravo herojstvo. Bez Božje milosti i pomoći nikada to ne bismo mogli učiniti.
Kad kažemo „ljubiti“ najčešće očekujemo pojavu nekog osjećaja. Međutim, osjećaj je potpuno nebitan. I ljubiti i oprostiti je odluka. Ali kako donijeti odluku koju naše biće odbija i ne želi? Odakle započeti?
Trebamo tražiti Gospodina da nam pomogne. Sami to ne možemo. „Uistinu bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15, 5), ohrabruje nas Isus da se u potpunosti oslonimo na Njega.
„Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ“ kaže Isus (Iv 14, 23). Znači bit će izvršitelj riječi. Dakle, ako mi je stalo do Isusa, ako Ga ljubim, onda ću ozbiljno shvatiti Njegove riječi i učiniti sve što kaže. A On traži da činim dobro svojim mrziteljima, da blagoslivljam one koji mene proklinju i da molim za one koji me zlostavljaju. Izgleda nemoguće, ali ako stvarno donesem iskrenu odluku za to i molim Gospodina da mi pomogne, to će biti … „ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam“ (Iv 15, 7).
Dio koji spada na mene moram učiniti ja. Dakle moliti Gospodina za pomoć i započeti blagoslivljati, moliti i činiti dobro. Čineći tako i sebe i tu osobu ili osobe dovodim pod zrake Božje ljubavi. Ozdravljujuće i iscjeljujuće zrake Božje ljubavi nas obavijaju a da uopće toga nismo ni svjesni. Što se više otvorimo Božjoj ljubavi i s pouzdanjem i povjerenjem pustimo Njemu da se za nas bori, to ćemo više postajati slobodniji i sposobniji oprostiti i primiti oproštenje, a samim time i ljubav.
U biti, istinski ljubiti nekoga znači dovesti ga u Božje okrilje. Dovesti ga k Bogu. Koliko god nekome željeli dobro, ipak naše želje su nesavršene. Jedino Bog zna što je za nekoga istinski dobro. I kada molimo i za prijatelje i neprijatelje i tražimo od Gospodina Njegove blagoslove za te ljude, vjerujem da Gospodinu prinosimo najljepšu žrtvu koju On s radošću prima. A to s toga jer nas On sve ljubi i hoće i želi da svi budemo jedno.
Gospodin naš Isus Krist neposredno prije nego će otići na križ zbog našeg spasenja, ljubeći nas i opraštajući nam, moli svoga Oca za to da svi budemo jedno: „Ne molim samo za ove nego i one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje kako si me ti poslao“ (Iv 17, 20-21).
Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega-ljubav! To je sveza savršenstva!
Ljiljana
Post je objavljen 10.09.2009. u 18:33 sati.