Ponedjeljak; 07. 09. 2009.
Jedne subote Isus je naučavao u sinagogi. Bio je tu i čovjek s usahlom rukom. Naravno, nazočni su bili i farizeji i pismoznanci, religiozni ljudi koji su „držali Isusa na oku da li će u subotu liječiti da bi ga imali za što optužiti“.
Pismoznanci i farizeji su imali iskrivljenu predodžbu subotnjeg dana odmora. Za njih, koji nisu vidjeli dalje od svoje samostvorene ljudske predaje, poštivanje subote je bilo znak ispovijedanja vjere i pripadnosti Jahvi. Uporište svome shvaćanju pronalazili su u odredbama Zakona koje su sprječavale „obesvećenje“ subote (usp. Izl 31, 15; 34, 21). Isus se digao protiv takvog uskogrudnog shvaćanja. Za Njega zapovijed ljubavi ima prednost i upravo zbog ljubavi i brige za čovjeka suprotstavlja se farizejima i pismoznancima kojih uopće nije bila briga za bolesnog čovjeka. U Lk 13, 15 vidimo kako ih Isus naziva licemjerima koji se subotom brinu za svoje životinje, a nemaju sućuti za bolesne ljude.
„Pitam ja vas- govori Isus- što je dopušteno u subotu: činiti dobro ili činiti zlo? Spasiti život ili upropastiti?“ U Mk 3, 4-5 stoji:“No oni su šutjeli. A On, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava!“ Kolika je samo bila oholost farizeja i pismoznanaca!?
Pogledajmo malo ovog bolesnog čovjeka. Jesmo li kad, čitajući ovo evanđeosko izvješće primijetili kolika je bila njegova hrabrost i poniznost. Obično naša pažnja bude usmjerena na Isusa i na Njegove kritičare. Međutim, od ovog bolesnog čovjeka možemo mnogo naučiti. Možemo pretpostaviti da je rođen i odrastao u tom mjestu i vjerojatno je čitav svoj život dolazio u tu sinagogu i slušao ljudsku predaju koja mu nije mogla pružiti pomoć. On za drugo nije znao. A što je mogao znati o Isusu? Sigurno je čuo o silnom nauku koji je Isus naučavao i o čudesima koje je činio. Ali isto tako morao je znati i za osporavanje i protivljenje onih koje je upravo kao vjerske vođe čitav svoj život slušao i poštivao. I sada ga Isus poziva: „Ustani i stani na sredinu! Ispruži ruku!“ Isus ove riječi upućuje s ciljem stvaranja vjere u ovom čovjeku. Nije mu bilo lako istupiti jer sve su to promatrali ljudi kojima je zamisao o liječenju subotom bila uvreda i bogohuljenje. Pokušajmo to zamisliti….uistinu nije mu bilo lako.
Ipak, ponizno je poslušao Isusove riječi i „učinio tako“. I ozdravio! Unatoč svim okolnostima koje mu nimalo nisu išle na ruku, ovaj čovjek je povjerovao Isusovoj riječi, ponizno je prihvatio i bio ozdravljen. Njegova usahla ruka bila je zdrava.
Što nama govori ovaj događaj? Što je s našim „usahlim udovima“? Trebaju li ozdravljenje?
Isus nas poziva da „ustanemo i iziđemo na sredinu i ispružimo naše usahle udove“. To je ponajprije naš um. Iako fizički dobro funkcionira, na žalost duhovno je često usahnuo.
I to u pogledu vjere u Isusovu riječ. Koliko često samo dopustimo da razni otački običaji i vlastita sljepoća uma i oholost zatru Isusovu riječ i obećanja za naš život. Kad bismo samo poslušali ono što nam Isus neprestano govori i ponizno prihvatili Njegovu riječ koliko bi nam život bio ispunjeniji i blagoslovljeniji. O kad bismo iskreno stali pred Isusa i zamolili Ga da sruši predrasude i blokade našeg uma. Imamo li hrabrosti za to?
Mi danas nismo vezani nikakvim „propisima o suboti“ i nemamo nikakvih ograničenja za činiti dobro i spasiti čovjeka. Granice ljubavi ne postoje.
Zakonom ljubavi koji imamo u Isusu Kristu pokazan je jasan put: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 13, 34).
A s ljubavlju dolaze i radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost….
Imamo li hrabrosti istupiti i u svemu vjerovati Isusovoj riječi?
Ljiljana
Post je objavljen 09.09.2009. u 09:07 sati.