Najveći hramski kompleks u Kyotu je Myoshin-ji, koji se sastoji od 40-ak različitih hramova, pomoćne hramske zgrade da i ne spominjem. No više od zgrada svidjeli su mi se (većinom zen) vrtovi. Zgrada naslovnog hrama kompleksa, Myoshin-ji, nazire se preko pregradnog zida.
Ulazna vrata sa slamnatim krovom. Ograda sprječava prilaz mostiću preko ukrasnog jezerca, možda zbog sumnjive statike istog.
Kip Jizoa zaštitnika djece na ulazu u groblje.
Groblje samo.
Mali ali slatki zen vrtić.
Još jedan vrt koji kombinira zelenilo s grabljanim šljunkom.
Kamena lampa od namjerno neobrađenih blokova kamenja. Takve su mi najšarmantnije.
Kombinacija stabala, grmlja, cvijeća, kamenja i tekuće vode... ovaj vrt je primjer japanske umjetnosti uređenja vrta. Nedostaje samo "posuđeni krajolik", brdo u daljini koje bi se uklopilo u pogled.
Mislim da gljive ipak nisu bile dio plana vrta.
Aranžman uz jedan od stupova zvonika.
Mladica bora posađena točno na mjestu gdje je stajao bivši.
A ovako bi trebala izgledati kad naraste.
Myoshin-ji izbližega.
Put prema sjevernom izlazu iz kompleksa vodi između gospodarskih zgrada. Mimoiđoh se s grupom studenata ili đaka koji su upravo stizali na obilazak.
Još uvijek unutar hramskog kompleksa, buba.
Nasitivši se budističkih hramova, nastavih šetnju prema ovećem šintoističkom hramu, Kitano Tenman-gu (gu = šintoističko svetište, palača). Usput, šarenooka mačka (na povodcu, i opet).
Još fotografija može se naći na Photobucketu.
Post je objavljen 11.09.2009. u 17:15 sati.