Spremna sam na sve... i vjetojatno ću se dočekati na noge kada doživim nešto ružno, i vjerojatno nitko neće saznati kako me neke riječi pogode... nije ni bitno...
zato pusti me... bar ponekad, nek zaplovim u to bezbrižno i slikovito sanjarenje...
Neću ti reći ONO što znaš... i što će uvijek vrijediti
Ali hajde... zamisli, stvarno zamisli
ono more, njegovu toplinu koja te okružuje...
onu bjelinu snijega koja te tjera na izlazak van
onu kišu koja ti umiva lice, a ti se smiješ, jer znaš što ona nekome znači
Hajde, zamisli onu brzinu na beskrajnim cestama
onaj okus lubenice u ljetnim vrućinama
onaj zvuk gitare koji te smiruje
onaj slučajni dodir... pa reci da ne godi...
Post je objavljen 10.09.2009. u 19:59 sati.