Piše Bojan Klima
"Prošlost nije mrtva. Ona, zapravo, uopće niti nije nešto što je 'prošlo'“ – napisao je kroničar američkog Juga, pisac William Faulkner.
Istinitost ove tvrdnje bila je očigledna prošli tjedan u Gdanjsku, na obilježavanju 70. godišnjice početka Drugog svjetskog rata. Rusko-poljske razlike u gledanju na jedan povijesni događaj – sovjetsko-njemački sporazum o nenapadanju iz jeseni 1939., kojim je podijeljena Poljska – vrlo su se brzo premetnule u prijepor o današnjim odnosima dvije zemlje te situaciji u Središnjoj, odnosno Istočnoj Europi.
Poljska i Rusija Drugi svjetski rat različito interpretiraju. Moskva je koncentrirana na ono što smatra ključnim doprinosom Sovjetskog Saveza u konačnoj savezničkoj pobjedi, dok o kontroverznijim pitanjima, poput sporazuma Molotov-Ribbentrop, radije ne govori. Iako je ruski premijer Vladimir Putin u jednom poljskom dnevniku prošli tjedan napisao da je sovjetsko-nacistički ugovor o zajedničkoj okupaciji Poljske bio 'nemoralan', on se nije u ime svoje zemlje ispričao Poljacima, niti je preuzeo odgovornost za postupke Staljinova režima.
Varšava se pak smatra dvostrukom žrtvom Drugog svjetskog rata, zemljom koja je bila poražena dva puta - i kada je 1939. bila okupirana, ali i kada je 1944. bila 'oslobođena' od strane Crvene armije. Sovjetsko-njemački sporazum iz 1939. današnja Poljska smatra Staljinovim 'zelenim svjetlom' za početak Drugog svjetskog rata te pretečom Jalte – koja je poslijeratnu Europu podijelila na 'interesne sfere'.
Traume iz prošlosti utječu na interpretaciju suvremenih zbivanja. Bez obzira što su čvrsto usidreni u trans-atlantskim savezima, Poljaci se i danas, 2009., vrlo lako prisjete 1939. i 1945. i tadašnje 'izdaje Zapada' – piše kolumnistica dnevnika Washington Post, Anne Applebaum.
Po mišljenju Varšave, Zapad je olako prihvatio posljedice prošlogodišnje ruske invazije na Gruziju. Varšava sa sumnjom gleda i na njemačko protivljenje daljnjem širenju NATO-a na istok. Poljacima nije drago niti to što je Obamina administracija - radi obnove dobrih odnosa s Rusijom - odlučila ponovno 'razmotriti' postavljanje protu-raketnog štita na njihovom teritoriju, za što je prethodna vlada SAD-a bila vrlo zagrijana. Varšava, na kraju, anvodno nije bila zadovoljna niti razmjerno niskom razinom američkog izaslanstva na komemoraciji u Gdanjsku – što je u Poljskoj bilo protumačeno kao želja Washingtona da ne sudjeluje u poljsko-ruskim razmiricama o prošlosti.
Kao što Poljska preuveličava 'rusku prijetnju' – uspoređujući Putinovu Rusiju sa Staljinovim Sovjetskim Savezom - tako i Rusija, sasvim sigurno, preuveličava prijetnju od širenja NATO saveza odnosno najavljenog postavljanja protu-raketnog štita u Češkoj i Poljskoj. Ove događaje Moskva sagledava također kroz prizmu svojih traumi iz prošlosti – ali ne iz 1939. već iz 1941. – kada je Sovjetski Savez nespreman dočekao nacističku invaziju.
Iako se o uzrocima Drugog svjetskog rata na Zapadu ne vode slične polemike, Drugi svjetski rat i tu često služi kao svojevrsna 'referentna točka'. U kriznoj situaciji, pristaša diplomatske opcije može očekivati da će ga netko usporediti s Nevilleom Chamberlainom, britanskim premijerom koji je smatrao da se s Hitlerom može pregovarati i tako izbjeći rat. I danas se, pogotovo u Americi, s Hitlerom uspoređuje svaki, pa i najmanji, operetni diktator, dok se od američkog predsjednika očekuje da se ponaša 'kao Winston Churchill'.
Očito, 'prošlost' nije samo problem 'Istočnih Europljana'. Drugi svjetski rat, na izvjestan način, uopće ne spada u povijest.
Post je objavljen 06.09.2009. u 05:09 sati.