Loše se stvari događaju kada dobri ljudi ne rade ništa.
Kada je izbio rat 90e, tisuće su se dragovoljno javljale u vojsku.
Kada je u nekom kraju poplava, svi sudjeluju u pojačavanju nasipa.
Kada izbije požar, ne gase ga samo vatrogasci, nego i mještani.
Kada dođe do velike elementarne nepogode, žrtve ne zbrinjavaju samo profesionalci nego i tisuće volontera.
No, kada je država u banani, kada demokracija postaje paravan za svoju vlastitu suprotnost, kada se politika degenerira u organizirani kriminal, tada svi mudrujemo. Netko piše komentare po tuđim blogovima, drugi prigovaraju uz kavu ili na obiteljskim ručkovima, treći se neće ni potruditi zgroziti nad cijelom situacijom, nego će reći \"tako je to svuda i oduvijek\".
Mislim da je ono što je potrebno postmodernom društvu, osvještavanje da je situacija prilično kritična i da kao kada na tebe idu tenkovi, ili popuštaju nasipi, ili vatra prijeti kućama, SVATKO treba preuzeti svoj dio odgovornosti i pomoći i to prvenstveno na način da se uključi u politiku. Sve dok nam sustav (još uvijek) daje da biramo i budemo birani, postoji šansa da se stvari promijene na bolje, no one se neće promijeniti same od sebe. Promjena treba nas, očekuje od nas da se uključimo u demokraciju i da moć vratimo tamo gdje joj je i mjesto - u narod; demos.
Sve dok su na vlasti marionete a moć drže oligarsi, stvari će ići na gore.
Da narod odluči sam sebi vratiti stvarnu mogućnost izbora i odlučivanja o vlastitoj sudbini, potrebno je vodstvo, a ono se može ostvariti samo kroz participaciju u politici.
Jer, ako ti, ja i mi svi ne osnujemo neku novu stranku ili ne uđemo u postojeće pa ih \"opoštenimo\" iznutra, ako ne uvedemo poštenje u politiku, ako ne izbacimo demagogiju i sluganstvo, ako ne pokušamo svrgnuti ljigavce, bahate konvertite, beskičmenjake i kakovjetarpuše iz stranaka, nećemo ih izbaciti niti iz vlasti, a ako to ne učinimo mi neće nitko drugi, jer nema nikog drugog osim nas.
Ovo što se događa vrlo je bolan primjer nečeg što se uči u psihologiji u četvtom srednje. Radi se o brzini reakcije na izvanrednu situaciju u ovisnost s brojem promatrača. Ako se netko onesvijesti u liftu, dok ste sami, pomoći ćete odmah. Što je više ljudi, dulje će vremena proći da netko pomogne… Nisu rijetki slučajevi da žene budu silovane na prometnim mjestima poput kolodvora, i da nitko, baš nitko ne intervenira.
E, pa ovu zemlju, ali i civilizaciju, već generacijama siluju, a milijarda ljudi stoji sa strane, više čak ni ne gleda, ne obazire se, briga ih, misle da će to netko drugi rješti….
"Jer dok su odvodili komuniste, nisam se bunio, jer nisam bio komunist. Dok su odvodili Židove, nisam se bunio, jer nisam Židov. Pa su onda odvodili katolike, ali ja se nisam bunio, jer sam protestant. A onda su došli po mene ali više nikog nije bilo tko bi se bunio…."
Dok ne počnemo shvaćati da smo OSOBNO ODGOVORNI I KRIVI za to što dopuštamo da nas šišaju kao ovce i za to što ništa ne poduzimamo protiv toga, stvari će ići onako kako to oni žele.
Post je objavljen 05.09.2009. u 23:28 sati.