Ne znam tko u što vjeruje, ali ja vjerujem da se dobro dobrim vraća. Na to, sigurna sam, mnogi bi imali štošta za ispričati kako im se dobro lošim vratilo. I to je istina, ali tu postoji onaj ALI...no neću o tome.
Svaki puta kada se nešto dogodi možemo odlučiti između dvije stvari, napraviti nešto - pomoći - iskoračiti iako ne moramo - napraviti tu malu dobru sitnicu ili proći pored, zatvoriti oči, odlučiti da to nije naša obaveza.
Zašto?
Ja takve stvari radim jer želim, volim, čine me sretnom u trenu, kao kada stavim krijesnicu na dlan i ona svijetli, slabim svjetlom, ali samo za mene i time sjaj postaje dovoljno jak.
Zašto?
Jer svaki puta odlučim da neću okrenuti glavu ili leđa i praviti se da nisam vidjela, primijetila ili da me se ne tiče.
Zašto?
Jer mogu i jer time usrećujem samu sebe, a i nekog drugog tko nije očekivao tu malu stvar. Jer osim sebi popraviš osobi dan i može doći kući i reći: zamisli danas je bilo to i to i jedna djevojka mi je pomogla. Nekako daje tračak nade da se svima mogu dogoditi lijepe stvari.
Zašto?
Jer to radim zato što ja to želim, a ne radi plusa tamo gore na nebu, ne radi tuđe zahvalnosti, ne radi prevage na karmičkoj vagi, radim to iz posve sebičnog razloga - radi sebe.
Nije bitno da li će osoba reći hvala, nasmijati mi se iza leđa i proglasiti me budalom, sjetiti se što je bilo nakon 3 koraka. Bitno je da nisam propustila priliku i okrenula glavu na drugu stranu i osjećam se boljom osobom.
I gle čuda, stvari se vraćaju, možda ne od istih ljudi, ali nešto drugo, lijepo, potrebno i neočekivano se dogodi ničim izazvano i razveselim se kao malo dijete jer to sam baš jako trebala. Ponekada čak i u istom danu.
Postoji samo jedno pravilo što god da radiš funkcionira jedino ako to ne radiš radi nagrade, priznanja ili očekivanja ja tebi, a karma meni.
Po meni dobra djela u ono trenu kada su napravljena ne pripadaju više nama, kao kovanice u fontani, kao svjetiljke koje plove rijekom, kad ih pustiš imaju svoj život i na njih nemaš više prava.
A tek ono što pustiš bez nadanja i očekivanja se vraća kada ti je potrebno, a to se ne može namjestiti, proračunati ili pozivati se na dug.
Ili to imaš u sebi ili nemaš...ipak nikada nije kasno početi.
Post je objavljen 05.09.2009. u 13:19 sati.