Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/desertrose238

Marketing

Izlet na početak priče..



Oblačno nebo. Vjetar koji prijeti da će nas odnijeti. Ježurci na rukama i osmjesi na licima. Oluja. Lica dragih nam ljudi. Ozbiljni razgovori i smijeh. Šetnja kući. Završava još jedan predivan dan. Predivan unatoč glavobolji i slabom prometu u trgovini, na novom poslu. Predivan jer svoje najdraže biće držim za ruku, gledam, ljubim. Predivan uvijek i unatoč svemu jer volim i voljena sam najviše na svijetu i oko njega.

Donio mi je ručak i došao praviti društvo do kraja radnog vremena. Sjedi na stolcu i razgovaramo. Predivan osmijeh na najdražem licu. Pogled u njegove oči i povratak na početak. Leptirići i rijeke ljubavi sliju se u utrobu. Kako se to sada čini davno. Period kad sam bila ranjivija nego ikad. Period raskrižja na kojima sam uglavnom birala pogrešne smjerove. Period kad sam počela odustajati. Tada se pojavio on i kroz duge razgovore vraćao mi osmijeh na lice, pokazivao da ima nade. Sati tipkanja. Zabranjeno voće. Težak period slušanja razuma i karaktera. Svijest da ne želim ponavljati pogreške. Nikad više. I nisam. Došao je dan kada je njegovo srce bilo slobodno. Dan koji nikada neću zaboraviti. Milijuni iskrica u koje se pretvorio svijet kad me uzeo u naručje i poljubio. Kao u najljepšem ljubavnom filmu. Nitko me nikad nije tako poljubio. Nikada nisam tako drhtala. Nikada nisam bila tako zaljubljena.

Kažu da je ljubav na prvi pogled klišej, tek varka koju su izmislili pisci ljubavnih romana. I ja sam to mislila. Mislila sam da je za ljubav potrebno vrijeme, upoznavanje i još štošta drugo. Sve dok se nije dogodilo. Prvi put kad su nam se oči srele i ruke dotaknule, nešto je u meni znalo da je to ON. Upoznavajući ga, voljela sam ga sve više. I dokazala si da je istinita ona: "Kad nešto stvarno želiš, svijet se uroti da to i dobiješ." Ja sam željela Ljubav. I dobila sam je. I ne samo to. On je moj najbolji prijatelj. Moj suputnik. Moj suborac. Netko tko me razumije do kraja. On je taj kojeg sam čitav život čekala. I kad pogledam iza nas, sve što smo prošli, to se uvijek iznova potvrđuje. Kroz sve situacije. Pokazao mi je što znači stvarna ljubav.

I sad kad se svakog jutra budim pored njega, kad me zagrli u snu, donese mi ručak ili sa mnom čisti naš mali topli dom, moram se uštipnuti i provjeriti sanjam li. Nisam mogla ni zamisliti da je nešto ovakvo moguće u svom savršenstvu koje možete zamisliti. Bez ijedne mrlje. A tek onda nisam mogla zamisliti da ću to imati. S 21 godinom. Da ću živjeti sa čovjekom svog života. I da će taj suživot biti toliko predivan.

Svakim danom od prvog dana ove ljubavi ona samo raste. Vidim je u svakom pogledu, dodiru i gesti. A vi recite da se bajke ne događaju. :)


Post je objavljen 04.09.2009. u 23:17 sati.