Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/gorusica

Marketing

Hej društvo- da ne povjerujete- JA SE VRATILA!!!!
Božja volja htjela da uzmem dašak odmora... Ali, nedostajete mi :(((
Živa sam, zdrava sam, kao i svi oko mene :)
Naravno, neobičnosti se nastavljaju (tu također ništa drugačije), pa je najnovije da sam završila na inekciji zbog alergije na neki šampon- toliko sam isčešala glavu da se nisam od rana mogla ni počešljati...
Mužić- pužić je dobro (koliko može biti), klinci rastu (Debeli princ je trenutno u Opatiji na turniru, a Princeza u potrazi za Sponzorom (ako ima dobrovoljaca- neka se jave), jer je njen sport postao puuuuno ozbiljniji (do sada 17 medalja)). Spremanje za novu školsku godinu je u turbo tijeku...
Nadam se da me niste zaboravili?? I radujem se obnovi druženja :))

****
Objed s Bogom

Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od 6 boca voćnog soka te započeo svoju pustolovinu.

Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.

Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.

Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.
Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.

U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći smiješak do sada.

Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je: »Što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«
Odgovorio je: »Objedovao sam s Bogom«. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: »Znaš što! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio«.

U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licu i upitao ga je: »Tata, što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«
Odgovorio je: »Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom«. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je: »Znaš što! Puno je mlađi nego što sam mislio.«

Prečesto podcjenjujemo snagu dodira, smiješka, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pozornosti, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život za vrijeme nekog razloga, godišnjeg doba ili za čitav život. Sve ih jednako primi!

Objeduj s Bogom!


Post je objavljen 04.09.2009. u 22:43 sati.