ponekad sam potpuno mirna i čekam.
dobro je malo šutjeti u sebi.
ne pričati sa sobom, ne raspravljati i ne rasčlanjivati svoje i tvoje postupke.
pustiću da teče vrijeme bez traženja, bez želje za događanjima i pričanjima.
zato sad šutim i čekam.
potezi koji nam slijede neka se dogode sami svojim impulsom tijeka stvari.
neću te pitati kako si ni kad dolaziš
neću ti reći što osjećam ni što mislim
kad dođeš zvat ćeš
a ja ću onda kao i uvijek trčati bezglavo s bubnjevima u grudima
preskačući i gazeći sve što mi se nađe na putu.
Post je objavljen 03.09.2009. u 19:48 sati.