„Pokaži nam Gospodine svoje putove, pozovi i dovedi potrebite i učini nas oruđem svoje ljubavi“!
Ovakve vapaje smo upućivali prema Nebu dok smo molili i pripremali ovaj mjesečni susret. Izmolili smo i temu susreta: Božja ljubav, ali i pjesme kojima ćemo slaviti Gospodina. Slijedili smo Božji glas i on nam je darovao još jedan prekrasan duhovni doživljaj.
Prvo smo pozdravili Mariju, a potom izmolili krunicu i zazive Duhu Svetom. Nakon pozdrava nazočnima, ušli smo u radosno slavljenje. Ovo su bili trenuci za otvaranje srca, a živi Bog je učinio da radost kao plima zahvati nazočne. Pjesmom koja je zaista bila molitva, meditacijom i kratkim produhovljenim predavanjem o Božjoj ljubavi pripremili smo se za Svetu Misu. Slušajući fra Nikolino predavanje o karakteristikama Božje ljubavi, pomislila sam da se tu više nema što reći, a gledajući uplakane sudionike susreta shvatila sam da samo neiscrpni izvor bezuvjetne Očeve ljubavi može iscijeliti sve ove rane koje su ljudi s povjerenjem donijeli na ovo mjesto na kojem je Gospodin već mnoge zacijelio. Gospodin je poslao i dva svećenika-gosta koji su pomogli dijeleći sakrament pomirenja i slaveći Euharistiju. Govoreći o pravoj vjeri i predanju i koristeći priliku podsjetiti nas što je to što nas priječi doći bliže Isusu, fra Petar nas je kao i Gospa u svojoj posljednjoj poruci pozvao na svetost i čistoću. Pokušao nam je objasniti razliku između vjere koju određuje zakon i one koju prožima ljubav. Mislim da nije bilo osobe koja u tom trenutku nije pretresla svoje motive za pobožnost i pomislila: „Kako će to biti kad se nađem oči u oči s onim koji je sama ljubav?“
Frama nas je počastila svojim pjevanjem na Svetoj Misi . Oni nas uvijek razvesele svojim prekrasnim glasovima i vedrim licima.
Kroz cijeli susret provlačila mi se misao SLUŽENJE. Ima li ljubavi bez služenja? Očito je da ima mnogo onih koji mole, i onih koji su potrebni naših molitava, ali bojim se da to neće biti dovoljno da ljudi u nama vide lice Krista Isusa. Koliko smo spremni za male geste ljubavi? Ili čekamo svoju priliku za napraviti nešto veliko, propuštajući male stvari. U ušima mi je zazvonila fra Petrova rečenica:“Tvoje su ruke čiste, ali prazne.“ Gospodine, učini nas poniznima i otvori nam oči za potrebe onih najmanjih koji žive pored nas, a mi ih zaobilazimo očekujući prave izazove.
Na svakom susretu je sve više hodočasnika, mnogi su se već udomaćili. Svi smo pozvani na služenje da bi oni koji dolaze prepoznali Božju ljubav među nama, zagrabili na izvoru i ponijeli je u svijet.
Trenuci Klanjanja. Uvijek isto i uvijek novo. Isus je tu. Vjeruješ li da te ljubi? Vjeruješ li da onaj koji ranjavan u tijelu i u duši vidi tvoju ranu? Vjeruješ li da je došao upravo radi tebe?
Vjeruješ li da svojom krvlju može oprati svaki grijeh i dovesti te pred lice Očevo? Vjeruješ li da onaj koji ti je dao tijelo može ozdraviti svaki tvoj organ? Da može iscijeliti dušu koju ti je dao? Vjeruješ li da onaj koji te je stvorio iz pepela i za tebe žrtvovao svoga Sina na križu želi da budeš zdrav i sretan. Ako vjeruješ, onda pjevaj Aleluja Isusu, ostavi svoju ranu, svoju bolest i strah, ustani i hodaj.
Mnogi su svjedočili upravo to. Nema bolesti, ni starosti, ni krize koju Božja ljubav ne može pobijediti, zato slijedi njegov put i ne boj se.
Rastali smo se uz vesele pjesme slavljenja i zahvaljivanja, nakon kojih je fra Nikola blagoslovio nabožne predmete i poželio nam sretan put.
Molimo braćo i sestre da Božja ljubav bude motiv za služenje i svetost. Ljubi vas Emanuel.
Bog vas blagoslovio!
Jasna
Post je objavljen 03.09.2009. u 15:54 sati.