Marketing
Nara, drugi put: povratak u muzej
Mjesec dana nakon prvog posjeta Nari osvanula je oblačna nedjelja za koju nisam imala nekih planova, pa sam odlučila opet skoknuti do Nare pogledati novu gostujuću izložbu. Na putu sam uživala u pogledu na svježe proklijalu rižu na poljima (i dalje stari fotić).
Bila je to izložba kipova i slika iz Horyu-ji hrama za koju su red čekale hrpe Japanaca kad sam bila u Nacionalnom muzeju u Tokyu. U Nari navala unatoč vikendu nije bila velika, i izložbu sam mogla spokojno razgledati. Fotografiranje je i opet bilo zabranjeno, pa evo sken ulaznice s prikazima dvaju najvećih atrakcija izložbe.
U prednjem planu su najstarije poznate budističke skulpture u Japanu, kipovi 4 nebeska kralja koji redovito čuvaju svetište u kojem je kip Bude. Za razliku od kasnijih razmahanih verzija, ovi su monolitni i ukočeni. U pozadini je pak jedna od slika kojom je bila oslikana jedna od zgrada Horyu-ji, koje su prikazivale budistički raj i bodisatve (na freski jedan od njih, bucmast i s tri podbratka kao simbolima ljepote i obilja). Izvorne slike su preživjele sve nedaće koje su zadesile Naru, uključujući i Drugi svjetski rat, da bi izgorjele u požaru 1949. Sadašnje slike su rekonstrukcije načinjene prema fotografijama, na kojima su reproducirana sva oštećenja i nedostatci izgubljenih originala.
Uz blaga Horyu-ji, gostovala je i mini izložba posvećena japanskim kućama i građevinama kroz stoljeća. Najdojmljivija mi je bila Haniwa glineni model dvokatnice (glineni modeli pokapali su se u grobnice ili postavljali na njih), s prozorima na sve četiri strane i na oba kata. Da bi glinena konstrukcija bila stabilna, unutra je podbočena drvenim gredama. Datira iz 5. stoljeća i nađena je u Hitonizuka tumulu. Drugi zgodan izložak bješe pagoda oblikovana od slova Lotus sutre (tj. sutra je ispisana da oblikuje pagodu), pisane zlatnim tušem na indigo papiru kako se sutri i dolikuje.
Povirila sam ponovno i u stalni postav muzeja, i otkrila prostoriju koja je prošli put bila zatvorena. Juhu! Snimih monumentalne drvene kipove već spomenuta 4 nebeska kralja iz kasnijeg razdoblja (12. stoljeće). Zochoten, čuvar juga:
i Komokuten, čuvar zapada.
Demon po kojemu Zochoten gazi više je iznerviran nego pokoran.
U parku su me počeli opsjedati jeleni, valjda zbog lošeg vremena nisu imali dovoljno posjetitelja da ih hrane. Jedan je doslovno cvilio za hranom, pa sam ga i snimila na djelu:
Jelen s nejednakim rogovima...
...s jednim rogom...
...i s jadnim rogom.
Kako je još bilo dana a nije kišilo, prošetah se opet do Todai-ji...
...i uspeh do Nigatsu-do.
Pod verandom jedne od zgrada odmarahu se srne.
Ponovno pogled na Todai-ji i Naru s terase Nigatsu-do.
Ovaj put se nisam uputila do Kasuga-taishe, nego sam s platoa Nigatsu-do sišla drugim putem koji je vodio uz stražnju stranu Todai-ji.
Time završih svoje obilaske Nare.
Post je objavljen 08.09.2009. u 17:04 sati.