Ruka u ruci
Pa što ako ću ljubiti,
Što ako ću sve dati?
Ne govori mi
Da život mi ne vrijedi
Jer ja ga živim.
Ne nudi mi dvore
I zvijezde s neba
Treba mi samo
Stisak tvoje ruke
I poljubac u vrat.
Treba mi samo smijeh
I šetnja rukom pod ruku.
Ako zaplačem
Ne moraš plakati sa mnom
Ali me zagrli čvrsto.
Ako pogled mi krene
Negdje u daljinu
Ne pitaj se
Tko mi je u mislima
Jer tu sam kraj tebe.
Zar su važni
Svi ožiljci prošlih ratova
I sve tuge
Davnih sjećanja
Kad moja ruka
Pristaje u tvoju.
Vrijedi
Tvoje ruke na mom struku, moje u tvojoj kosi. Tijela su nam tako blizu, tvoje usne polako, nježno traže moje i osjećam blagu toplinu nježnog dodira. Lagano rastvaram usne, a toplina se širi kao bujica poljetne rijeke. Tvoje usne postaju žešće, tvoje ruke nalaze put ispod majice. Tijelo mi drhti, srce se sprema iskočiti iz grudi, a ti me privijaš k sebi, jako, da osjetim kucanje tvoga srca, da osjetim toplinu tvoga tijela i drhtaj želje. Pobjegnu ti usne s mojih i u trenu krenu u istraživački pohod put moga vrata, prema bjelini mojih grudi koje su u zanosu isčekivanja. Varljive usne, vraćaju se na vrat, a ja se gubim......................
Uhhh..........zbog ovog vrijedi živjeti!
Post je objavljen 02.09.2009. u 03:45 sati.