Kroz današnje čitanje evanđelist Luka nas vodi u sinagogu u Kafarnaumu gdje je Isus poučavao okupljeno mnoštvo. Slušatelji su bili zaneseni Njegovom naukom. U Markovom Evanđelju stoji da ih je Isus učio kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci (Mk 1, 22).
Pismoznaci su naučavali Zakon i sitničavo inzistirali na njegovom detaljnom provođenju, dok ga sami nisu provodili. O takvom njihovom licemjernom ponašanju Isus reče:„Nemojte se ravnati po njihovim djelima jer govore a ne čine“ (usp Mt 23, 3). Za razliku od njih, Isus je sve ono što je govorio svojim djelima potvrđivao. Njegova riječ je silna i moćna, bolesne liječi, gubave čisti, mrtve uskrisuje, zloduhe izgoni…..
Čitajući dalje vidimo da je u sinagogi bio prisutan čovjek opsjednut nečistim duhom. Može nam izgledati neobično kako je moguće da se taj zloduh tako spokojno osjećao u sinagogi, na mjestu gdje se učila Božja riječ. Logično je misliti da se, i prije nego je Isus došao u tu sinagogu poučavati, čitala riječ Božja na tom mjestu. To su radili pismoznanci i učitelji tog vremena. Međutim, tek pred snagom Riječi koju Isus izgovara s autoritetom i vlašću, očituje se zloduh i govori:“Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji.“ Kao da govori: Baš nam je ovdje bilo lijepo i udobno. Mogli smo činiti što nas volja. Ta tko nam je mogao bilo što? I evo sad tebe da nas uništiš.
Dalje stoji: Isus mu zaprijeti:“Umukni i iziđi iz njega!“ Zloduh se morao pokoriti vlasti Božje Riječi i napustiti do tada sigurno prebivalište. Svjedoci tog događaja ostali su zaprepašteni i sa strahopoštovanjem komentirali: „Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!“
Kakve li riječi! O kada bismo bili svjesni snage Riječi Božje!? „Nije li riječ moja poput vatre - riječ je Jahvina - i nije li slična malju što razbija pećinu“ (Jr 23, 29).
Riječ Božja je ona koja ruši sve prepreke, ona koja nas oslobađa od svih zarobljenosti, navezanosti, poroka, grijeha….Godinama živimo s našim vlastitim „nečistim duhovima“. Godinama dopuštamo da nas izjeda ljubomora, zavist, mržnja, neopraštanje….Vrtimo se u začaranom krugu prihvaćanja varavih ponuda svijeta, tijela i đavla ne vidjevši da nas one vode u smrt. Jer, ne zaboravimo, „plaća grijeha je smrt“ (Rim 6, 23). I tako se naši „duhovi nečisti“ osjećaju udobno i sigurno i suvereno vladaju našim životom. Idemo mi i u crkvu i nosimo te naše duhove s nama, ali su oni spokojni jer znaju da Živa Riječ Božja koja jedina ima vlast nad njima i koja nas od njih može osloboditi, teško dopire do naših srca.
Onog trenutka kada se otvorimo Riječi Božjoj i dopustimo da prodre u naše srce, da mijenja naš život, sve postaje drugačije. „Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun“ (Heb 4, 12-13). Pred snagom i silom Božje Riječi bježe svi naši zlodusi, padaju sve utvrde zla i malo po malo očišćeni vatrom Božje ljubavi postajemo novi u Kristu. A Branitelj, Duh Sveti poučavat će nas u svemu i dozivati nam u pamet sve što je Isus govorio (usp. Iv 14, 26) i ako smo Ga doista čuli i u Njemu bili poučeni kako je istina u Isusu, znamo da „nam je odložiti prijašnje ponašanje starog čovjeka, koga varave požude vode u propast, a obnavljati se duhom svoje pameti i obući novog čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine (Ef 4, 22-24).
„Uzmite mač Duha, to jest Riječ Božju“ (Ef 6, 17) upućuje nas sveti Pavao na oružje božanski snažno za rušenje svih utvrda i svakoga zla. Mač Duha je naše osobno naoružanje u Kristu. Upotrijebimo ga za sebe i braću!
Ljiljana
Post je objavljen 01.09.2009. u 17:55 sati.