Danas, kroz čitanje iz Lukina Evanđelja vidimo Isusa koji dolazi u Nazaretsku sinagogu i iz Knjige proroka Izaije čita sljedeće:“Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“. Luka dalje kaže da su oči svih bile uprte u Njega. Čekali su što će dalje biti. A Isus im reče:“Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“
Nazaret je mjesto gdje Isus bijaše othranjen. To je mjesto u kojem je proveo trideset godina svog skrovitog ovozemaljskog života. Stanovnici Nazareta su ga poznavali kao sina Josipova, drvodjelju koji se ni po čemu nije isticao u vanjskom svijetu. Kroz naraštaje i naraštaje su očekivali obećanog Mesiju, a sada im „taj drvodjelja iz susjedstva“ govori da se ono što oni stoljećima čekaju ispunilo na njemu. Početno divljenje koje su pokazali prema Isusu zamjenjuje sumnja. Isus prozire njihovu sumnju i izrugivanje i zna vrlo dobro da će upravo tu, u mjestu u kojem je odrastao biti odbačen i prezren.
Isusove riječi, iako izgovorene prije mnogo, mnogo godina, ništa manje nego onda vrijede i danas. Za Njega nema ni vremena ni prostora i riječi Njegove, svevremene i vječne i nama danas su imperativ. Vidjeli smo kakav je bio stav Njegovih povijesnih slušatelja u Nazaretu. Sumnja i neprihvaćanje.
A kakav je naš stav? Odzvanjaju li Isusove riječi danas u našim ušima i u našim srcima? Nije li prečesto i naš stav upravo sumnja i neprihvaćanje? Sumnja i neprihvaćanje su osobni izbor. Možda često nismo svjesni te činjenice, ali to je istina. Bog nam je dao dar vjere i ono što očekuje od nas je jačanje i razvijanje tog dara upravo kroz svakodnevne životne situacije.
Život, onakav kakav je, neprestano traži da odgovorimo na njegove izazove.
A što izabiremo? Odgovaramo li vjerom u Riječ Božju i u ono što nam je njome obećano?
„Nama je navještena blagovijest kao i njima, ali njima Riječ poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su je poslušali“ (Heb 4, 2).
Dakle, Radosnu vijest trebamo prihvatiti vjerom da bi se okoristili njome. Isus nam jasno govori zbog čega je došao na zemlju i zbog čega je postao jedan od nas u svemu nam nalik osim u grijehu. Došao je blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. Vidjeli smo da su Isusovi povijesni sugrađani gledali tjelesnim očima i zato nisu shvatili životnu važnost Riječi poruke. „Živa je, uistinu Riječ Božja i djelotvorna“ (Heb 4, 12) i traži osobni odgovor vjere. Upitajmo se koliko dopuštamo da Riječ Božja u našem životu bude onakva kakva bi uistinu i trebala biti, živa i djelotvorna? Sveti Pavao nas poziva da hodimo u području vjere,
a ne u području gledanja (usp. 2 Kor 5, 7). Gledajući površno i samo tjelesnim očima u velikoj smo opasnosti da nam Riječ Božja, nakon početnog oduševljenja ipak ostane nekorisna. (usp. Lk 8, 5-7). A to nije Božja volja za nas. To je naš izbor.
Ako uistinu s vjerom prihvatimo Riječ Božju i dopustimo da bude „svjetiljka našoj nozi“, doživjet ćemo ispunjenje Isusovog poslanja u vlastitom životu jer „Riječ koja izlazi iz usta Božjih ne vraća se k Njemu bez ploda, nego čini ono što On hoće i obistinjuje se ono zbog čega je On posla“ (usp. Iz 55, 10-11).
Danas se ispunilo ovo Pismo koje vam odzvanja u ušima!
„Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa“ (Heb 12, 25).
Ljiljana
Post je objavljen 31.08.2009. u 19:10 sati.