Andrija i Ivan, nakon što čuše Ivana Krstitelja koji za Isusa reče:“Evo Jaganjca Božjega“, krenuše za Isusom. „Učitelju, gdje stanuješ?“ upitaše oni Isusa, a On im odgovara:“Dođite i vidite.“ Tako evanđelist Ivan opisuje Isusov poziv prvim učenicima (usp. Iv 1, 35-39).
Čitajući dalje ovo izvješće vidimo kako Andrija poziva svoga brata Šimuna Petra govoreći:“Našli smo Mesiju“. Ovi prvi pozvani učenici nisu htjeli to otkriće od neprocjenjive važnosti zadržati samo za sebe nego su to željeli reći i drugima.
Isus poziva i Filipa, koji u Njemu prepoznaje „onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i Proroci također.“ Ali ni Filip ne žali to zadržati za sebe nego poziva i druge. Susreće Natanaela i kazuje mu radosnu vijest. U početku Natanael bijaše sumnjičav i spreman na raspravu, ali ga Filip „razoružava“ jednostavnim pozivom: „Dođi i vidi!“ I on pođe. Isus je bio spreman za Natanaelov dolazak i odmah mu pokazuje da ga poznaje potpuno i duboko i da je njegova nutrina Isusu otvorena knjiga. Čitamo kako Natanael pita Isusa odakle ga poznaje, a On ogovara.“Prije nego te Filip pozvao vidio sam te pod smokvom.“ Bio je to Isusov pogled u njegovu nutrinu nakon čega Natanael odbacujući sumnje i predrasude priznaje:“Ti si Sin Božji! Ti si kralj Izraelov!“
U ovom kratkom izvješću o pozivu prvim učenicima, odmah nam upada u oči spremnost učenika da se odazovu na Isusov poziv, ali isto tako i njihova nesebična podjela s drugima. Upoznali su Mesiju i to nisu mogli prešutjeti.
Dođi i vidi! To je poziv koji Isus upućuje svakome od nas. To je intiman i osoban poziv koji zahtjeva isti takav odgovor. Svatko odgovara osobno. Nitko drugi ne može odgovoriti umjesto mene. Samo ja!
Ako prihvatim Isusov poziv i krenem za Njim, željet ću i htjeti to podijeliti s drugima. Poput Andrije i Filipa reći ću svome bratu, svojoj obitelji, prijateljima i svima onima koje susrećem:Ja sam pronašla Isusa! Nekome ću to reći svojim životom, nekome riječima, negdje sa manje, negdje sa više riječi, ali sve će biti sadržane u nesebičnoj želji srca da i moj brat uistinu upozna Isusa Krista.
Mnogo je onih koji ne znaju gdje tražiti Isusa i kako Ga upoznati. Zato trebaju Andriju, Ivana, Filipa….. Trebaju one koji, po milosti Božjoj upoznaše Isusa i koji s Njim žive da bi i druge mogli dovesti k Njemu. Bog želi i mene i tebe upotrijebiti za ovu uzvišenu zadaću.
Nekada se oni koje pozivamo odmah spremno odazovu. Međutim, češće se susrećemo s onima koji su sumnjičavi, nepovjerljivi ili možda imaju krivu sliku o Bogu. Ali Bog ima pravu sliku o njima. I poziva ih upravo takve. „Prije nego te Filip pozvao vidio sam te……“ On poznaje srce svakog čovjeka i svakog poziva na poseban i jedinstven način. Živeći u često teškoj svakodnevici čovjek se „naoruža“ raznim štitovima i oklopima, zamaskira raznim maskama, zatvori svoju nutrinu štiteći se tako od razočarenja, povreda i boli…..i izgleda nam nemoguće probiti sve te prepreke. Nama nemoguće, ali je Bogu sve moguće. Zato s pouzdanjem i povjerenjem u Isusa koji dođe „blagovjesnikom biti siromašnima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje“ (usp. Lk 4, 18-19), budimo oni koji će baš u toj teškoj svakodnevici pronalaziti i pozivati braću koji su potrebiti ljubavi Božje. Budimo oni koji će svojim životom, riječima i djelima pozivati: Dođite i vidite! O kako je predivno i plakati i radovati se s bratom koji se odazove i dopusti Isusu da uđe u njegov život.
O dođite! Dođite i vidite kako je dobar Gospodin! Blago čovjeku koji se Njemu utječe. Blizu je On svima koji Ga prizivlju, svima koji Ga zazivaju iskreno.
Ljiljana
Post je objavljen 24.08.2009. u 16:54 sati.