Sa tvojim imenom na usnama.
Pričala sam jučer o savršenim ljudima.
Tako si mi bio u mislima dok sam joj govorila da postoje.
Ne znam jesmo li savršeni, ali vjerujem da jesmo, nismo savršeni za ovaj svijet, savršeni smo jedno za drugog, moje čelo je upravo kao stvoreno za tvoje rame, tvoja kosa za moje prste. Istina je da poznajem tvoje misli unaprijed, ali tome nikad ne povjerujem i zato se tako često spotičemo. Bez brige, naučit ću se vjerovati sama sebi.
Pričala sam jučer o savršenim ljudima, uveseljavala me misao da ja znam da postoje. Što god se dogodilo nakon nas (iako mi znamo da ne postoji nakon nas, ali moram to reći, jer postoje ljudi koji misle da sam racionalist) mi znamo da smo si bili savršeni u svakom svom nesavršenom potezu.
Nadam se samo da nećemo biti presavršeni.
9
Post je objavljen 23.08.2009. u 09:35 sati.