koračam jednosmjernom cestom
gledam ravno ispred sebe, ne smijem se više okretati
hodam u nadi da ću naići na srodne duše
dobro bi mi došao još koji suputnik na ovom predivnom putovanju
biće koje bi razumjelo sva moja sanjarenja i lutanja u potrazi za blagom
želim se okružiti ljudima koji ne misle već osjećaju, velikim sanjarima, idealistima i individualcima
iracionalnim i nelogičnim ljudima, koji su skloni bježanju od stvarnosti i koji nisu previše zainteresirani za ovozemaljske stvari
hodam u nadi da ću pronaći odgovore na sva svoja pitanja
hodam u nadi da ću svaki dan otkriti jedan novi djelić svoga bića, neku novu sposobnost i sklonost
oduševljava me to što ne znam kuda će me odvesti moj put
tako me oduševljava ta neizvjesnost
to što ne znam koga ću sutra sresti, tko će me nazvati, gdje ću ići
to što ne znam kakva ću biti i kakav ću život imati za 5 ili 15 godina
divna je ta naša sposobnost da hodamo tako sigurnim korakom, a vidimo samo prve dvije stepenice budućnosti ispred sebe
ostalo je nesigurno i nepredvidivo, ali mi svejedno nastavljamo hodati, jer vjerujemo i nadamo se
zamišljamo svoju budućnost i to nas vodi
planiramo i trudimo se, borimo se za ono što želimo, za ostvarenje svojih ciljeva i snova
divno je to
oduševljava me ovo putovanje
oduševljava me ljudski osmijeh
oduševljavaju me brižne oči, plemenite riječi i nježne ruke mojih suputnika
Post je objavljen 21.08.2009. u 21:29 sati.