Inače ne pišem pjesme na blogu, ali jedna me narančasta blogerica svojim neodoljivim osmjehom nagovorila da ova završi ovdje. Evo, ovo je dakle za nju ;)
All rights reserved.
Savršena pjesma
Bolesne su ovo karmine
- već nas vidim pijane,
a još noge nisu kročile
preko praga umrle.
Njeno tijelo na tom odru
- graciozno dižeš čašu
i kožu od smrti modru
prekrivamo sada strašću.
Zar ona tu mrtva leži?
- ja poznam joj tužne oči
i ukor što iz njih bježi:
''Do svih ste vi morali moći!''
Prepoznajem joj tamnu kosu
blijedu kožu, tu krvi nema,
al strast se već po njoj prosu
i ona blijedi, postaje sjena.
Vrisak sada, dragi moj,
- znaš li koga smo ispratili?
Od sveg što uđe u život tvoj
strašću smo Ljubav pokopali.
Post je objavljen 19.08.2009. u 22:22 sati.