Bliži se rujan a ja sam sve tužnija i zabrinutija kako će se sve odvijati.
Taman kada sam trebala oštrije krenuti u postupke ispriječio se ovaj stupidni Zakon.
Kako po novom Zakonu smiju oploditi samo 3 jajne stanice mnogi će odustati od jače stimulacije. A što ću ja?
Nadala sam se konkretnoj stimulaciji gdje bi trebalo biti više jajnih stanica bolje kvalitete pa da se oplodi bar jedna i dalje pravilno dijeli, ovako će biologica morati biti vidovita i izabrati 3 najbolje. Ni do sada nisam imala neke šanse, a ovako skoro nikakve.
Ako vidim da će u našim klinikama odugovlačiti sa postupcima odoh ja u inozemstvo jer baš nemam vremena za birokraciju (bliži se famozna 35.)
Nekako sam u zadnje vrijeme sklona pesimizmu i više mi se ne čini tako daleka izlazna strategija. Često razmišljam o praznoj dječjoj sobi, uzdišem na svaku reklamu sa djecom, a još me uskoro čeka i upoznavanje 20-etak šestogodišnjaka koje trebam naučiti sjediti bar 20 minuta na mjestu.
Da sam bila sretnija ovaj rujan bi i moje dijete krenulo u prvi razred ………..ah
Srce mi se steže pri samoj pomisli na ono što smo suprug i ja prošli i što nas još čeka.
Kažu da nakon kiše dolazi sunce, nadam se da će bar kiša stati.
Post je objavljen 19.08.2009. u 20:02 sati.