Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/makbe

Marketing

Kako su sandale postali terenci

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

Isus "dozva dvanaestoricu
te ih poče slati dva po dva
dajući im vlast nad nečistim dusima.
I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa:
ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
nego da nose samo sandale
i da ne oblače dviju haljina."
(Mt 6,7-9)

Tako Isus šalje svoje učenike da idu svijetom i šire evanđelje:
Ne nosite ništa sa sobom osim štapa i sandala! To nije puka preporuka ili savjet nego zapovijed: Zapovjedi im...

Koliko god je onda bilo drugačije vrijeme od današnjeg, ipak je to i za ondašnje prilike bilo nešto neuobičajeno i ludo u očima svijeta. Nitko pametan nije išao na put, a da nije ponio hranu, rezervnu odjeću i ponešto novca.

A Isus svojim učenicima to zabranjuje! Njima to ne treba jer imaju Njega. Oni mu trebaju vjerovati i sve očekivati od Providnosti.Sigurno Isus nije želio da njegovi učenici putem gladuju. On je htio je da se oni bave drugim stvarima i da ne gube vrijeme u razmišljanju, kako da si život učine lakšim i sigurnijim. Netko će se već pobrinuti da dobiju i hranu i smještaj.

Isus traži od svojih učenika da mu vjeruju i da sve očekuju od Božje providnosti. Njihovo propovijedanje bilo bi nevjerodostojno ako bi se oni brinuli za "kruh, torbu i novac" umjesto da se brinu za izgubljene i bolesne.

Tako je i svetica iz Kalkute, bl. Majka Tereza, osvojila cijeli svijet svojim beskompromisnim životnim svjedočenjem, a osnutak, opstanak i opskrbu svojih kuća za najbjednije ovog svijeta, gradila je isključivo na Božjoj providnosti. Nikada nije dozvoljavala da se osnuje neki fond za njene potrebe jer je vjerovala u Božju providnost.

Kad je sveti Franjo čuo ovaj odlomak iz Evanđelja, kažu njegovi životopisci, uzviknuo je:
"To je ono što želim! To je ono što hoću!".
U trenutku je sve ostavio i "obukao se u duh siromaštva", kako bi mogao ne samo slijediti Krista, nego mu se posve suobličiti.

Iza Pavlove godine došla nam je svećenička godina od koje se jako puno očekuje.
Osobno želim i molim Boga da ta godina potakne jednu veliku promjenu kod svih nas...

Neka bude više svjedoka a manje učitelja!
Neka naši svećenici poslušaju Isusovu zapovijed i ostave svoje "torbe, kruh i novac" i posvete se svom duhovnom pozivu sa svim žarom! Neka oduševljeno kliču sa sv. Franjom: To je ono što želim!

Pad komunizma u našoj zemlji donio je vjersku slobodu. Međutim, ima tu i dosta zamki. Umjesto onih revnih svećenika, koji su već ranim jutrom bili u crkvi i dočekivali vas otvorenim rukama i srcem, dobili smo i popriličan broj svećenika-činovnika, koji imaju slobodan dan u tjednu i fiksno radno vrijeme. Ne vole nositi nikakva svećenička obilježja, a vole skupe aute. Kad dođu na župu prvo uređuju župni dvor, a crkva čeka bolja vremena.

A Isus je rekao: Ne treba vam ni torba ni kruh ni novac. Samo štap i sandale.

A sandale su u međuvremenu postale terenci!

Daleko od toga da nema i prekrasnih drugačijih primjera. Svaki od nas mogao bi nabrojati možda i puno divnih svećenika. O jednom nezaboravnom i ja sam svojevremeno pisala. vlč. Franjo Jurak

Baš mi je danas došla ideja da ovu svećeničku godinu obilježim svakodnevnom molitvom za svećenike!
A to bi mogao biti i zaključak ovog posta:
Neka ne prođe nijedan dan, a da nismo molili za naše svećenike!




Post je objavljen 22.08.2009. u 12:02 sati.