te ih poče slati dva po dva
dajući im vlast nad nečistim dusima.
I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa:
ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
nego da nose samo sandale
i da ne oblače dviju haljina."
Tako Isus šalje svoje učenike da idu svijetom i šire evanđelje:
Ne nosite ništa sa sobom osim štapa i sandala! To nije puka preporuka ili savjet nego zapovijed: Zapovjedi im...
Koliko god je onda bilo drugačije vrijeme od današnjeg, ipak je to i za ondašnje prilike bilo nešto neuobičajeno i ludo u očima svijeta. Nitko pametan nije išao na put, a da nije ponio hranu, rezervnu odjeću i ponešto novca.
A Isus svojim učenicima to zabranjuje! Njima to ne treba jer imaju Njega. Oni mu trebaju vjerovati i sve očekivati od Providnosti.Sigurno Isus nije želio da njegovi učenici putem gladuju. On je htio je da se oni bave drugim stvarima i da ne gube vrijeme u razmišljanju, kako da si život učine lakšim i sigurnijim. Netko će se već pobrinuti da dobiju i hranu i smještaj.
Isus traži od svojih učenika da mu vjeruju i da sve očekuju od Božje providnosti. Njihovo propovijedanje bilo bi nevjerodostojno ako bi se oni brinuli za "kruh, torbu i novac" umjesto da se brinu za izgubljene i bolesne.
Tako je i svetica iz Kalkute, bl. Majka Tereza, osvojila cijeli svijet svojim beskompromisnim životnim svjedočenjem, a osnutak, opstanak i opskrbu svojih kuća za najbjednije ovog svijeta, gradila je isključivo na Božjoj providnosti. Nikada nije dozvoljavala da se osnuje neki fond za njene potrebe jer je vjerovala u Božju providnost.
Kad je sveti Franjo čuo ovaj odlomak iz Evanđelja, kažu njegovi životopisci, uzviknuo je: