U vrijeme novog vala ste bili u bandu Pingvinovo Potpalublje. Je li vam žao što ste odbili ponudu da svirate u Laibachu?
Da, može se reći da sam bio "sretno dijete" novog vala i cjelokupne pozitivne energije koja ja tada oslobođena u prostoru oko nas. Naravnno da mi je žao zbog Laibacha, ali to sam tada presjekao, kao i neke druge stvari u životu.
(Magazin JL-a, 14.8.2009. str. 75)
Tip je neki poduzetnik koji je htio osnovati domaćeg tour0peratora (Air+), al' mu nisu dali. Sada tuži Lufthansu za logo.
Band PP sam gledao 1983. u RANS "Moša Pijade", današnjem Boogaloou, kao predgrupu fenomenalnim "U škripcu". Snimki nigdje, nešto se tražilo po forumu.hr, ali...
i asocijativno s neta:
A kako je sve počelo u životu Drage Borića?
- Za sve je "kriva" kilometraža. Dijete sam željezničkih i autobuskih kolodvora i pripadajućih restauracija. Početkom osamdesetih malo je bilo punk ili novovalnih događanja koja bih propuštao. Koncerata bi bilo gotovo svakodnevno, najčešće destinacije bile bi Zagreb, Rijeka i Ljubljana. Spomenuću samo kreativne vrhunce, red je u svakom slučaju beskonačan. Pankrti, Parafi, Kazalište, Termiti, rani Laibach, Orgazam, Idoli, Šarlo, i tako sve do opskurnih stvari kao što su bili Radost Evrope ili Pingvinovo potpalublje. Što se tiče tadašnjih rock smotri, u najvećem delu su me odredili ljubljanski Novi rok i zagrebački YURM (Yu rok moment). Hajde da spomenemo i subotički Omladinski festival, pogotovu novovalni "udar" na njegovu tradicionalnu okoštalost. Bila jednom jedna zemlja, a u njoj u isto vreme kad i na svim svetskim koncertnim binama jedni Talking Heads, Gang Of Four, Test Department, Einsturzende Neubauten, Antinowhere League.
Post je objavljen 14.08.2009. u 17:04 sati.